Prvi se spram jezika Sirene Zrinskoga negativno odredio Jagić, nazvavši ga „mješovitim i šarovitim“, objašnjavajući to pomicanjem Zrinskih iz čakavske južne postojbine prema kajkavskom sjeveru. Potom Kostrenčić odbacuje postavku o „nemiloj sudbini“ Zrinskih, tvrdeći kako je razlog hibridnog jezika Sirene svjesna jezično-književna djelatnost svojevrsne „hrvatske literarne akademije“, koja se po uzoru na slične talijanske oblikovala u zrinsko-frankopanskom krugu i čiji je jezični savjetnik, kasniji senjski biskup, Smoljanić „nagrdio“ tiskanu verziju Sirene. Ovu tezu prihvaća Pavletić dodajući kao mogućeg prethodnika Glavinića i njegovu „mješavinu narječja“ te imena kao što su: Rafael Levaković, Benedikt Vinković, Gjuro Ratkay, Danilo Gvozdek ...