Udomiteljstvo djece u Hrvatskoj iz perspektive udomitelja i stručnjaka

U mnogim službenim dokumentima Vlade Republike Hrvatske i nadležnih ministarstava koji se tiču procesa deinstitucionalizacije udomiteljstvo se navodi kao prioritetni oblik izvaninstitucionalne skrbi. Svrha je rada opisati proces udomiteljstva djece u Hrvatskoj te prikazati rezultate istraživanja provedenog s udomiteljima i stručnjacima, a u vidu unapređenja udomiteljstva. Proces udomiteljstva započinje već samom motivacijom i odlukom potencijalnog udomitelja za obavljanjem udomiteljstva, potom slijedi prijava u nadležni centar za socijalnu skrb, slijedi selekcija koju provodi Tim za udomiteljstvo, zatim osposobljavanje udomitelja prije dobivanja dozvole za obavljanje udomiteljstva, te na koncu u udomiteljsku obitelj na smještaj dolazi korisnik. Istraživanje je provedeno s udomiteljima (N=6), socijalnim radnicima (N=3) i psiholozima (N=3,) a čime se poštivala raznolikost perspektiva. Podaci su prikupljeni polustrukturiranim intervjuom, a zatim kvalitativno obrađeni tematskom analizom. Analiza prikupljenih podataka pokazala je da su udomitelji i stručnjaci generalno zadovoljni samim procesom udomljavanja te da udomitelji pomoć i podršku vide u bliskim osobama. Neke od smjernica koje su sudionici istraživanja istaknuli kao mogućnosti unapređenja udomiteljstva odnose se na povećanje dostupnih informacija o udomiteljstvu, promjenu zakonodavnih okvira, profesionalizaciju udomiteljstva, a kao važan problem istaknuli su i manjak stručnjaka koji rade na poslovima udomiteljstva