Kvaliteta upravljanja u reformama javne uprave novih demokracija: Bugarska i Rumunjska

Since the fall of the communist regimes in Southeastern Europe (SEE) in 1989, the democratic path many of the region’s countries had embarked upon was an uncharted road for the governments of the time. Faced with both internal and external pressures to catch up with the West, SEE governments were forced to take up the task of radically reforming the economic and political structures of their countries, as well as with restructuring their own internal ways of doing things. This paper evaluates and applies several theories of quality of governance in the context of SEE transition to democracy and European integration. The paper draws some tentative conclusions about which theories of the quality of governance are indeed applicable in SEE, and elucidates to what extent the Bulgarian and primarily Romanian governments still have to reform their administrative systems. Measures adopted for improving the quality of governance in SEE became akin to a carrot-and-stick approach for SEE governments, as the availability of much needed foreign aid to support their economies was made conditional upon reaching different milestones on the democratic path. In this transition context, reforming the public administration system proved a burdensome task, especially since some of the SEE governments viewed public administration as their own backyard and thus resisted reform pressures. Bulgaria and Romania are selected as the primary case studies because of their status of ‘slow reformers’ when compared with their neighbours in the region.Od pada socijalističkih režima u jugoistočnoj Europi 1989., put prema demokraciji, za koji su se odlučile mnoge od zemalja u regiji, bio je još neotkriven. Suočene s unutarnjim i vanjskim pritiscima da dostignu zapadnu Europu, vlade zemalja jugoistočne Europe morale su preuzeti zadatak radikalne reforme gospodarskih i političkih struktura svojih država, ali i promijeniti način na koji su one same obavljale poslove. Rad ocjenjuje i primjenjuje nekoliko teorija kvalitete javnog upravljanja u okviru demokratske tranzicije zemalja jugoistočne Europe i europskih integracija. Iznosi nekoliko tentativnih zaključaka o tome koja se od teorija kvalitete javnog upravljanja može uistinu primijeniti na države jugoistočne Europe te se pojašnjava koliko još vlade Bugarske i Rumunjske moraju reformirati svoje upravne sustave. Mjere za poboljšanje kvalitete javnog upravljanja što se primjenjuju u jugoistočnoj Europi postale su nalik pristupu »mrkve i batine«, budući da se vladama zemalja na tom prostoru pristup prijeko potrebnim financijskim sredstvima za podršku nacionalnim gospodarstvima uvjetuje postizanjem raznolikih ciljeva na putu demokratizacije. Reformiranje sustava javne uprave pokazalo se teškim zadatkom u tranzicijskim vremenima, posebice zbog toga što su mnoge vlade smatrale javnu upravu »vlastitim dvorištem« i zbog toga se opirale pritiscima izvana. Bugarska i Rumunjska izabrane su za studiju slučaja zbog toga što su kasnile u usporedbi s ostalim državama u regiji i stoga dobile epitet sporih reformatorica