Indirect Inclusion of National Parliaments in the European Lawmaking Process: Croatian Parliament Priorities in European Affairs

Lisabonski ugovor osigurao je nacionalnim parlamentima država članica Europske unije mogućnost neposrednog sudjelovanja u europskom zakonodavnom procesu čime je pokušao nadvladati demokratski deficit Unije. Ranije su nacionalni parlamenti raspolagali samo mogućnošću posrednog sudjelovanja u europskim poslovima, nadzorom nad djelovanjem vlada u institucijama Europske unije. Mogućnost posrednog i neposrednog sudjelovanja suočava nacionalne parlamente s nužnošću izbora prioritetnog od dvaju načina sudjelovanja u procesu donošenja odluka na europskoj razini. Istraživanja pokazuju da se nacionalni parlamenti sa snažnim sustavima nadzora nad djelovanjem vlada u institucijama Unije i nakon Lisabonskog ugovora uglavnom usredotočuju na posredno sudjelovanje. Hrvatski sabor je nacionalni parlament države koja je postala članicom Europske unije nakon stupanja Lisabonskog ugovora na snagu što ga čini primjerenim slučajem za analizu učinaka Lisabonskog ugovora na nacionalni sustav obavljanja europskih poslova. Analiza pravnih pravila obavljanja europskih poslova pokazuje da je u Saboru na djelu mandatni sustav parlamentarnog nadzora zbog čega se Sabor prioritetno usredotočuje na posredno sudjelovanje. Navedeno pokazuje kako, barem u hrvatskom slučaju, Lisabonski ugovor nije osigurao dovoljan poticaj za neposredno sudjelovanje nacionalnih parlamenata u europskom zakonodavnom procesu.The Treaty of Lisbon vested the national parliaments of EU Member States with the possibility of direct participation in the European legislative process, thus attempting to overcome the Union’s democratic deficit. Earlier national parliaments only disposed with the possibility of indirect involvement in the EU affairs, through the scrutiny of governmental actions in the EU institutions. An option of both direct and indirect participation faces national parliaments with the choice of prioritized mode of involvement into the EU decision-making process. Research indicates that national parliaments with strong systems of governmental scrutiny mostly focus on indirect involvement. Croatian Parliament is the national parliament of a country that had become an EU Member State after entry into force of the Lisbon Treaty, which makes it an appropriate case for analysis of the effects of the Lisbon Treaty on national EU affairs management system. An analysis of formal rules concerning European affairs shows that a mandating system of parliamentary scrutiny is in place, indicating that indirect involvement is the priority of the Croatian Parliament. This shows that, at least in the Croatian case, the Lisbon Treaty does not represent a sufficient enticement for direct participation of national parliaments in the European legislative process