School for marriage

“Škola za brak” zapravo je škola za ljubav, obitelj i odgovornost. Više od institucije, ona je trajno mjesto rasta u čovječnosti. U tom smislu to su obitelj, društvo i Crkva. Međutim poput svake škole kao mjesta odgoja i ova je potrebita kompetentnih učitelja, prikladnih odgojnih modela te kvalitetnih sadržaja koje je potrebno preispitivati i osvježavati. Da bi se oni prilagođavali potrebama učenika odnosno djece, mladih i zaručnika, neophodno je detektirati mjesto te škole kao i društvena i povijesna zbivanja koja bitno utječu na njenu percepciju i aktivnosti. Osim protagonista odgoja i odgojnih programa u ovom radu pokušavamo identificirati i neke trendove i probleme koji se javljaju i iskrivljuju sliku braka i obitelji kao i one koji se u njima javljaju s tim da je naglasak više na onome što jedan brak i jednu obitelj čine uspješnima a njihove članove istinski sretnima. Osvrćemo se na kratki povijeni presjek reakcija Crkve i obitelji, kao dviju osnovnih “škola za brak”, na povijesno-antropološka i kulturna zbivanja koja su određivala i određuju stav prema braku i redovito diktiraju vrijednosti. Pri tom se služimo tekstom i zaključcima III. Izvanredne opće skupštine Sinode biskupâ: “Pastoralni izazovi o obitelji u kontekstu evangelizacije”, kao orijentirom u promišljanju o novim postojećim problemima u društvu u odnosu na brak i obitelj. Cilj nam je, analizirajući “učitelje”, “učenike” kao i mjesto i modele u jednoj ili drugoj “školi za brak”, Crkvi i obitelji, preispitati i njene sadržaje. Polazeći od toga da u dosadašnjoj brizi za uspješan brak nedostaje nekih novih “lekcija” obraćamo pozornost na neizostavnu evangelizacijsku ulogu vjernika laika i obitelji. To nas dovodi do zaključka da je, služeći se školskom terminologijom, neophodno da se uloge “učitelja” i “učenika” u “školi za brak” neprestano izmjenjuju na obostranu korist.“School for marriage” is actually school for love, family and responsibility. It is hard to say who is competent to be a teacher in that school, or which educational models to use and to what extent, which programmes to adopt and what to do to enrich the existing contents in that “school for marriage”. Besides the contents, models and teachers it is equally difficult to detect the place of that school or social and historical events that essentially affect its perception and activities. In this paper we have tried to identify some trends and issues that arise and distort the image of marriage and family as well as their members, emphasizing the elements that make the marriage and family successful and their members truly happy. We have made a brief historical overview of the reactions of the Church and family, two elementary “schools for marriage”, to historical-anthropological and cultural issues that essentially determined and determine attitudes towards marriage and ordinarily dictate the values. We have also commented on the recent III Extraordinary General Assembly Synod of Bishops: “Pastoral Challenges to the Family in the Context of Evangelization”. Our aim was to analyze not only the “teachers”, “students”, place and models of both “schools for marriage”, but also to reconsider the contents starting from the fact that so far some “lessons” have been missing in the care for a successful marriage, without neglecting the indispensable evangelization role of the lay faithful and family by which the roles of “teachers” and “students” in “school for marriage” continuously rotate for mutual benefit