Antihemolitička aktivnost trideset biljnih ekstrakata u mišjim eritrocitima

Reactive oxygen species (ROS) can lead to haemolysis and eventually to diseases such as thalassemia and sickle cell anaemia. Their action can be counteracted by the antihaemolytic activity of therapeutic agents. The aim of our study was to identify plants that most efficiently counteract ROS-caused haemolysis. From ten plants known for their antioxidant activity (Orobanche orientalis G. Beck, Cucumis melo L., Albizzia julibrissin Durazz, Galium verum L., Scutellaria tournefortii Benth, Crocus caspius Fischer & Meyer, Sambucus ebulus L., Danae racemosa L., Rubus fruticsos L., and Artemisia absinthium L.) we prepared 30 extracts using three extraction methods (percolation, Soxhlet, and ultrasound-assisted extraction) to see whether the extraction method affects antihaemolytic efficiency, and one extraction method (polyphenol extraction) to see how much of this action is phenol-related. Extract antihaemolytic activity was determined in mice red blood cells and compared to that of vitamin C as a known antioxidant. Nine of our extracts were more potent than vitamin C, of which G. verum (aerial parts/percolation) and S. tournefortii (aerial parts/polyphenol) extracts were the most potent, with an IC50 of 1.32 and 2.08 μg mL-1, respectively. Haemolysis inhibition depended on extract concentration and the method of extraction. These plants could provide accessible sources of natural antioxidants to the pharmaceutical industry.Reaktivni kisikovi spojevi (ROS) mogu dovesti do hemolize te u konačnici do bolesti poput talasemije i anemije srpastih stanica. Takvo se djelovanje može ublažiti ili spriječiti terapijskim djelovanjem antihemolitika. Cilj je ovog istraživanja bio izdvojiti biljke koje najuspješnije sprječavaju hemolizu uzrokovanu reaktivnim kisikovim spojevima. U tu smo svrhu pripremili 30 ekstrakata biljaka poznatih po svojem antioksidacijskom djelovanju: Orobanche orientalis G. Beck, Cucumis melo L., Albizzia julibrissin Durazz, Galium verum L., Scutellaria tournefortii Benth, Crocus caspius Fischer & Meyer, Sambucus ebulus L, Danae racemosa L., Rubus fruticsos L. te Artemisia absinthium L. Rabili smo tri uobičajene ekstrakcijske metode (perkolacija, Soxhlet i ultrazvučna ekstrakcija) kako bismo utvrdili utječe li metoda na anihemolitičku aktivnost ekstrakta te smo u nekoliko uzoraka ekstrahirali polifenole kako bi se vidjelo koliko je ta aktivnost povezana s njihovom razinom. Antihemolitičku smo aktivnost mjerili u mišjim eritrocitima i usporedili je s onom vitamina C, koji je poznati antioksidans. Izdvojeno je devet ekstrakata sa snažnijom aktivnosti od vitamina C, od kojih su ekstrakti G. verum (zračni dijelovi/perkolacija) odnosno S. tournefortii (nadzemni dijelovi/polifenoli) bili najsnažniji, s inhibicijskom koncentracijom (IC50) od 1,32 odnosno 2.08 μg mL-1. Inhibicija hemolize ovisila je o koncentraciji ekstrakta te o metodi ekstrakcije. Ove bi biljke mogle poslužiti farmaceutskoj industriji kao lako dostupni izvori prirodnih antioksidansa