Entrepreneurship education in Europe - challenges and opportunities for european educators, policymakers and institutions

Ovaj se rad oslanja na europske publikacije o obrazovanju za poduzetništvo objavljene u posljednjih 7 godina (2006. – 2013.). Polazište je činjenica da Europska komisija (2006.) navodi „inicijativu i poduzetništvo“ kao dvije od osam ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Čini se da je uključivanje poduzetništva u kompetencije potaknulo interes za obrazovanjem za poduzetništvo u cijeloj Europi. Ovaj rad istražuje implikacije predloženog dvojnog pristupa (EU, 2012) obrazovanju za poduzetništvo. Dvojni pristup priznaje dvije zasebne sastavnice – osobne kompetencije te poslovno znanje i vještine. Autor smatra da je obrazovanje zapoduzetništvo od iznimne važnosti te da će imati značajniji utjecaj na školstvo i samim tim na društvo nego ranije. U zaključku se tvrdi da nositelji obrazovanja za poduzetništvo imaju nedvojbenu i dosad uglavnom neprepoznatu priliku da utječu na zakone, poučavanje i učenje krozkurikulum i institucije te da na taj način mogu privući pažnju na sebe i poboljšati status vlastite profesije.This conceptual paper draws upon European publications about entrepreneurship education published over the last 7 years (2006 2013). It takes as the starting point the inclusion of ‘initiative and entrepreneurship’ in the European Commission’s(2006) eight key competences for lifelong learning. The inclusion of entrepreneurship in the competences appears to have stimulated a resurgence of interest in entrepreneurship education across Europe. This paper explores the implications of a proposed dual approach (EU, 2012) to entrepreneurship education. The dual approach acknowledges two separate strands–personal, generic competences and business knowledge and skills. The author argues that the impact and relevance of entrepreneurship education is now both broad and deep and there is potential for entrepreneurship education to have a more significant impact upon school education and thereby society, than it has previously. The paper concludes by suggesting that there is an unprecedented and largely unrecognized opportunity for entrepreneurship educators to influence and inform policy, teaching and learning across both the curriculum and institutions, as well as to raise the visibility and status of their own discipline