Istraživanje učinaka europeizacije na otvorenost javne uprave u hrvatskoj

The paper seeks to investigate the effects of the EU accession process on the openness of public administration in Croatia. Considering openness as a broader concept encompassing various components of transparency and participation, two basic questions are addressed – to what extent the EU accession negotiations process has contributed to greater transparency of the Croatian public administration, and whether it has enabled more active participation of citizens and interest groups in public policy making processes. The EU accession negotiations do not have a strong transformative impact on transparency of public administration, unless they manage to create incentives for the key change agents and norm entrepreneurs, either within organized civil society or within government. Despite an ever-growing number of EU-driven opportunity structures, the involvement of citizens and interest groups in the essential agenda-setting phase of the policy making process remained rather limited during Croatia’s EU membership negotiations, which were driven by a sense of urgency and even fear that the disclosure of negotiation documents, public consultations on acquis-related legislation, and extensive public debates might stifle the process. Nevertheless, the distinct features of Croatia’s EU accession process and the new EU’s demand for solid proof of the actual implementation of the formally adopted EU acquis enabled advocacy and watchdog CSOs to play a more substantial role in policy monitoring and to have a greater say in domestic policy processes. In general, building a more meaningful dialogue with citizens, CSOs, and the interested public is considered as a key prerequisite for ensuring durability of reforms undertaken during the EU accession process. In addition, clearer guidelines, benchmarks and evaluation schemes in the field of open and inclusive policy making need to be set out by the EU in order to better structure and track progress of domestic adaptation processes in candidate countries, but also to ensure long-term effectiveness of pre-accession reforms in this area.Analiziraju se učinci procesa pridruživanja EU na otvorenost hrvatske javne uprave. Pri razmatranju otvorenosti kao šireg koncepta koji obuhvaća različite komponente transparentnosti i participacije, nameću se dva temeljna pitanja: u kojoj je mjeri proces pregovora o pridruživanju EU pridonio većoj transparentnosti hrvatske javne uprave te je li omogućio aktivniju participaciju građana i interesnih skupina u procesu oblikovanja javnih politika. Sami pregovori o pridruživanju EU nemaju veliki utjecaj na transparentnost javne uprave, osim ako uspiju potaknuti ključne aktere promjena i sudionike u zakonodavnom procesu iz civilnog društva i vlasti na veću transparentnost. Unatoč stalno rastućem broju mogućnosti poticanih od strane EU, sudjelovanje građana i interesnih grupa u najvažnijoj fazi oblikovanja javnih politika, a to je utvrđivanje pitanja kojima će se one baviti, bilo je vrlo ograničeno tijekom hrvatskih pregovora o pristupanju Uniji. Pregovori su bili vođeni u ozračju hitnosti pa čak i straha da bi o objavljivanje pregovaračke dokumentacije, javne konzultacije o zakonodavstvu koje se odnosi na zajedničku pravnu stečevinu EU te široke javne rasprave mogle ugroziti pregovarački proces. Unatoč tome, posebne značajke procesa pregovora Hrvatske o pristupanju EU te novi zahtjevi Unije da se pruže konkretni dokazi o stvarnoj primjeni formalno usvojene pravne stečevine EU omogućili su organizacijama civilnog društva koje se bave zagovaranjem određenih politika i nadzorom političkih procesa značajniju ulogu u nadzoru javnih politika i veći utjecaj u oblikovanju javih politika unutar države. Postojanje smislenog dijaloga s građanima, organizacijama civilnog društva te zainteresiranom javnošću smatra se ključnim preduvjetom za osiguranje trajnosti reformi provedenih tijekom procesa pridruživanja. EU bi trebala dati jasnije smjernice, kriterije za usporedbu i evaluacijske sheme na području otvorenog i inkluzivnog oblikovanja javnih politika kako bi se bolje strukturirao i pratio napredak procesa adaptacije zemalja pristupnica te osiguralo dugoročne učinke pretpristupnih reformi na ovom području