Doseljenici i politička ekonomija radničkog aktivizma u SAD

The paper examines the changing political economy in which the immigrant worker to the United States was thrust in the late nineteenth and early twentieth centuries. Immigrant workers\u27 involvement in the American labor movement – as examined through the reactionary/elitist, liberal, and progressive perspectives – has been contrasted to the oft-cited conservatism and patriotism found among immigrant groups. Only the latter perspective adequately addresses the structural conditions in which workers, native and immigrant alike, sought to attain industrial justice. In so doing it departs from the others in its conclusions about the reasons for the demise of American labor as a movement and the rise of bread-and-butter unionism. The paper examines political restructuring in the half century following the Civil War (especially the triumph of Northern business elites), changes in methods of industrial production and management, the evolution of a symbiotic relationship between business and government, and the utility of accomodating labor so long as it abandoned notions of industrial democracy. In this way the paper demonstrates that the role of immigrant groups was largely circumscribed by forces far more powerful than whatever associations or ideologies they might have aspired to.U članku se razmatra promjenljiva politička ekonomija u koju su bili bačeni radnici-doseljenici u Sjedinjenim Državama krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Njihov angažman u američkom radničkom pokretu, razmotren kroz reakcionarnu/elitističku, liberalnu i progresivnu perspektivu, kontrastira se sa često citiranim konzervativizmom i patriotizmom što se susreću u doseljeničkim skupinama. Samo je progresivna perspektiva adekvatno usmjerena prema strukturalnim uvjetima pod kojima su radnici, i domaći i strani, stremili za zadobivanjem industrijske pravde. Na taj način ova se perspektiva odvaja od drugih u svojim zaključcima o razlozima za smrt američkog radničkog pokreta, kao pokreta te razvitak unionističke (sindikalne) politike zadovoljavanja minimalnih radničkih potreba. U članku se razmatra političko prestrukturiranje tijekom pedeset godina nakon građanskog rata (osobito trijumf sjevernjačke poslovne elite), promjene metoda industrijske proizvodnje i uprave, evolucija simbiotičkog odnosa između »biznisa« i vlade, te korisnost udovoljavanja radnoj snazi dokle god ona ne prihvaća pojmove industrijske demokracije. Ovim se člankom tako pokazuje da su ulogu doseljeničkih grupa uvelike ograničavale snage daleko moćnije od svih mogućih udruženja ili ideologija za kakvim su doseljenici možda težili