Analizirajući stogodišnje razdoblje britanskog konstitucionalizma između donošenja Zakona o parlamentu 1911. godine i Zakona o Europskoj uniji 2011. pokazuje se kako u britanskoj ustavnoj doktrini dolazi do postupne i još nedovršene transformacije tzv. prikrivenog u obvezni referendum kada je riječ o odlučivanju o promjeni fundamentalnih značajki “britanskog ustava”. Pritom se ističe kako je upravo Diceyjeva teorija referenduma kao jamstva da svaka značajna ustavna promjena ima suglasnost naroda, a koju je on formulirao početkom 20. stoljeća, baš ta koja posljednjih godina nudi teorijsko obrazloženje suvremenog korištenja referenduma u Ujedinjenom Kraljevstvu. Identifikacija fundamentalnih značajki britanskog ustava čija je promjena podložn...