Cilj je rada istražiti načine uporabe imena koja su hrvatski autori ranog novovjekovlja rabili pri imenovanju svog naroda, jezika i pisma, ponajviše hrvatskoga i slovinskog, ali jednako tako i ilirskog, dalmatinskog i bosanskog. U tu su svrhu analizirana ponajviše pisana djela tog razdoblja, jer samo su kroz njih autori mogli svoja viđenja prenijeti širim slojevima puka. Rad istražuje sjevernohrvatske prostore, no kako je tamošnji razvoj nužno uvjetovan stavovima i idejama prethodnika, u obzir je uzeta i glagoljaška tradicija, hrvatski protestanti, ozaljski književni krug, kao i istaknuti pojedinci poput Jurja Križanića ili Franje Glavinića. Od autora sa sjevernohrvatskih prostora najviše je pak pozornosti posvećeno Jurju Mulihu i Matiji A....