KOINE POMORSKOGA ANEMONIMIJSKOGA NAZIVLJA (S POSEBNIM OSVRTOM NA SPLITSKO PODRUČJE)

U razdoblju (otprilike) u prvoj polovici 19. stoljeća u prostoru (Splitu) koji nastojimo prikazati sociolingvistički i dijakronijski ne možemo zaobići ni onaj etnolingvistički koji se odnosi na anemoniju. I na užem i širem području Splita (kao i na cijeloj jadranskoj obali), u svim slojevima stanovništva, praktična meteorologija i njezino nazivlje, bilo je opće poznato i životno nužno. Ne samo u mornara, ribara i težaka. Stoga će biti zanimljivo dati jedan analitički, komparativni, etnolingvistički, te donekle etimološki prikaz. Pri tome ćemo upozoriti na dijalekatske leksičke, semantičke i figurativne sličnosti i različitosti.On anomonymy materials the author studies some segments of Split vernacular in the first half of the 19th century comparing it from the dialectical, etymological, phonological, semantic and figurative point of view with, in the first place, that of the settlements in the Split neighbourhood and then with that of the rest of the Croatian Adriatic. Along with the terms adopted long ago and the anturalized ones of foreign origin both in Split and in other Croatian Adriatic settlements the Croatian terms: bura, siver, jugo [the north-eastern wind, north wind /Boreas/, south wind / (souther, scirocco/] for the most frequent and important winds have been preserved. A number of general Mediterranean terms have remained in use, some of them being common since early Middle Ages