PARTICIPATORY THEATRE AND SEXUAL EDUCATION

Motiviran ponovno oživljenom diskusijom o seksualnom odgoju u školama, članak prezentira istraživanje provedeno sa ciljem da se provjeri mogućnosti odgojnog kazališta kao medija za poučavanje i poticanje na razmišljanje o temama vezanima uz pubertet i spolnost. Svi sve znaju nitko niš’ ne pita za tu je svrhu posebno koncipiran program participativnog odgojnog kazališta. Igran je u šest osnovnih škola za 395 učenika. Efikasnost je provjeravana promatranjem i upitnicima. Analiza provedbe dovela je do zaključka da je metoda participativnog odgojnog kazališta izuzetno pogodna za prezentiranje sadržaja i za poticanje na promišljanje i diskusiju kad su u pitanju teme vezane uz pubertet i spolnost. Pored toga, na kraju istraživanja bilo je moguće izdvojiti strukturalne osobine programa koje su omogućile da se zacrtani ciljevi ostvare.Motivated by recent discussions about sexual education in schools, the article presents an investigation aimed to examine theatre in education (TIE) as medium for that type of education. A TIE programme was developed specifically for that purpose. It was performed in six elementary schools for 395 students. The efficiency was examined through observation and questionnaires. The analysis of the audience response led to the conclusion that TIE is an adequate medium for discussion about puberty and sexuality. Besides that, the investigation suggested which structural characteristics such programmes need in order to achieve educational aims