Nematerijalna maritimna baština: pedagogija funkcionalnog očuvanja

The preservation and maintenance of locally built, handcrafted vessels is costly and time consuming, with skills of construction and operation both esoteric and rare. Functionally, such craft may be unable to fulfil their original missions to fish, carry cargo, or serve as a platform for other maritime trade. With modernization, the loss of local vessels is imminent, as are the skills, songs, work ethic and stories associated with them. This paper provides a conceptual framework for describing this quickly changing cultural dynamic, focusing on how vessel-related cultural knowledge in Croatia is preserved and transformed through various types of educational and interpretive practices.Tradicijski brod na jedra sugestivan je i bezvremeni simbol podjednako za ljude s mora i kopna. U Hrvatskoj su povijesni ribarski brod, brod za prijevoz tereta i druge vrste brodova važni podsjetnici na povezanost ljudi s morem. U pomorskim, otočkim i priobalnim zajednicama ta je povezanost naročito snažna, a brod je često i više od simbola: on je sredstvo kojim se kulturna baština prenosi mlađim generacijama. Poznavanje lokalnoga životnog prostora tijekom stoljeća dovodilo je do inovacija u dizajnu brodova, u skladu s posebnim životnim uvjetima i funkcijama samog broda (ribarenje ili prijevoz tereta). Smještaj broda u luci i njegov radni kontekst oblikuju praktično i kulturno “mjesto”, gdje funkcionalne uloge broda postaju načinima za prenošenje nematerijalnoga znanja o njegovu dizajnu i upotrebi. Oslanjajući se na etnografsku naraciju, ovaj rad daje okvir za razumijevanje pedagogije mjesta i funkcije koja se koristi na primjeru tradicijskih brodova te nudi uvid u izazove s kojima se susreću oni koji su izravno uključeni u očuvanje maritimne baštine