Doctrine of Universal Salvation in Origen of Alexandria

Autor u članku prikazuje, analizira, dijelom vrednuje i sintetizira nauk o univerzalnom spasenju, o spasenju svakog čovjeka, svih racionalnih stvorenja po Isusu Kristu kako ga je shvaćao i naučavao Origen iz Aleksandrije. Pritom se zadržava samo na onom aspektu Origenova eshatološkog nauka koji se odnosi na univerzalno spasenje i konačnu čovjekovu sudbinu poslije smrti. Na početku autor tematizira postupno oblikovanje raznolikih apokaliptičkih i dualističkih eshatoloških naglasaka do Origenova vremena. U nastavku rada autor na temelju nekih od glavnih filozofskih, apologetskih, egzegetskih i dogmatskih Origenovih spisa pokazuje glavne svetopisamske argumente na temelju kojih razvija svoju optimističnu univerzalističku eshatološku misao, svoju teologiju nade, ukazujući pritom i na neprihvatljive filozofske uvide kojima se Origen služio za svoj nauk o univerzalnom spasenju. Završni dio članka autor je posvetio tematiziranju glavnog pojmovlja vezanog uz Origenovu eshatologiju, kao što je vrijeme, vječan, beskonačan, vječni život, apokatastaza i apsolutna vječnost koju je Origen shvaćao kao kristološku, Božju, stvarnost, izvan koje ništa ne može egzistirati. Autor na kraju dolazi do rezultata i zaključka kako ostaju trajne poteškoće vezane uz Origenov nauk o univerzalnom spasenju kojim je pokušao pomiriti Božju ljubav i čovjekovu slobodu.The principle of monarchy (autocracy) of God the Father is the most important theological principle of Orthodox Triadology. Therefore it is not surprising that it is in the centre of theological interest of the leading Orthodox theologian Metropolitan John Zizioulas. Zizioulas finds the principle of monarchy in the ancient symbols of faith and, primarily, in the theology of Cappadocian Fathers. This principle enables the Christian faith to be monotheistic, but also to set up triunity. Belief in one God implies belief in one God the Father who gives birth to the Son and brings the Holy Spirit. What was especially important for the 4th century context and also for Zizioulas is the issue of relationship between the divine essence and personhood. Emphasizing the principle of monarchy implies God the Father who freely, unconditionally, and also including the divine essence, gives birth to the omni-temporal Son and brings the Spirit. For Zizioulas, the significance of the principle of monarchy of God the Father is not only a theological issue – it is also expressed in the Eucharistic experience and ethos of the Church