Balkan u hrvatskim udžbenicima povijesti za osnovnu školu

Članak istražuje na koji se način u hrvatskim osnovnoškolskim udžbenicima povijesti tretira pojam »Balkan« i odnos Hrvatske spram Balkana. Drugim riječima, u fokusu ovog rada je “status” i “funkcija” Balkana u javnom i udžbeničkom diskursu, a ne prikaz povijesti balkanskih zemalja u udžbenicima. U prvom dijelu rada izlažu se teorijske osnove s naglaskom na proces izgradnje i učvršćivanja balkanističkog diskursa uopće, kao i na baratanje (negativnim) stereotipom Balkana u hrvatskom javnom govoru, osobito devedesetih godina. Također, problematizira se odnos aktualnih društveno-političkih okolnosti kako prema javnom (medijskom) tako i prema udžbeničkom diskursu te se ukazuje na vezu između političke stvarnosti i govora prisutnog u udžbenicima. U drugom dijelu predstavljena je analiza udžbenika povijesti za šesti i sedmi razred osnovne škole, u razdoblju od 1992. do 2012. godine. Prvi obrađuju temu osmanske prisutnosti u Europi, a drugi sadržajno uključuju razdoblje balkanskih ratova. Prema Mariji Todorovoj, čija je knjiga“ Imaginarni Balkan“ jedan od teorijskih temelja ovoga rada, balkanski stereotip je u najužoj vezi upravo sa osmanskim naslijeđem s jedne i balkanskim ratovima s druge strane. Analiza upućuje na zaključak o podudarnosti javnog i udžbeničkog diskursa u pogledu kulturnog i geopolitičkog pozicioniranja Hrvatske. Ratnu i poslijeratnu retoriku “bijega sa Balkana i povratka Europi” nakon 2000. zamjenjuje retorika europskih integracija, čiji je važan element regionalna suradnja unutar, sada neutralnim imenom označene, Jugoistočne Europe. U tom smislu, u udžbenicima se mogu uočiti dva trenda. S jedne strane pojam Balkan nakon 2000. gotovo nestaje i biva zamijenjen terminom Jugoistočna Europa. S druge strane, kad god se Balkan spominje, Hrvatska se u njega ne ubraja, nego se smješta u njegovo susjedstvo