Moć (fikcije) književnopovijesne naracije. Kulturološka analiza Frangešove Povijesti hrvatske književnosti

Uzimajući u obzir važnost kulturalnog i etičko-političkog obrata u okviru suvremene književne i kulturne teorije, rad je pokušaj analize koncepta Povijesti hrvatske književnosti Ive Frangeša s metodologijskim uporištem u novom historizmu. To bi u prvom redu značilo da se spomenuta povijest književnosti čitala kao označiteljska praksa koja posreduje, proizvodi i razotkriva odnose moći unutar pripadajućeg joj kulturnog, društvenog i ideologijskog konteksta. Čitanjem narativnih i fikcionalnih elemenata preispitivano je pravo žanra na književnopovijesnu »istinitost«. Također, analizom Frangešova modela povijesti književnosti opisani su načini na koje svjetonazor, predrasude, interesi, politički ili ideologijski imperativi autora oblikuju historiografski diskurs