RESISTING THE YUGOSLAV WARS: TOWARDS AN AUTOETHNOGRAPHY

Unatoč organiziranju nekoliko masovnih protesta i znatnom izbjegavanju vojne obveze, antiratnom aktivizmu u bivšoj Jugoslaviji posvetio se mali broj ljudi. Opažanja i analize u ovom tekstu bave se najmanje dokumentiranom temom prigovora savjesti i dezerterstva, koje su bile moja preokupacija između 1991. i 1999. Tekst kontekstualizira antimilitaristički i antiratni angažman u (bivšoj) Jugoslaviji i ukazuje na neke od glavnih faktora koji su ga oblikovali, počevši od neizostavne uloge majki, preko feminističkog antimilitarizma, stranih aktivista/aktivistkinja, anarho-punka, pa sve do Kristova Govora na gori. Svjedočenje o mom učešću u antiratnom pokretu podijeljeno je na tri cjeline – kako sam postao aktivist, aktivizam i razmišljanja o aktivizmu. Posebno se bavim razlikama i vezama koje su postojale među antiratnim aktivistima/aktivistkinjama diljem bivše Jugoslavije koji/koje su se našli/našle na suprotnim stranama fronta, kao i našim kontaktima s aktivistima/aktivistkinjama iz inozemstva. Efekti postjugoslavenskog antimilitarističkog angažmana su analizirani i prezentirani kako bi eventualno mogli koristiti međunarodnom mirovnom pokretu.Despite some massive protests and draft evasion, anti-war activism in the former Yugoslavia remained a minority affair. Centred on my own activist trajectory, my observations and analysis focus on the most controversial and least documented issues of conscientious objection and military desertion that were my main concerns during the 1991–1999 period. In addition, I briefly contextualise anti-militarist and anti-war resistance in (ex-)Yugoslavia and account for various forces that have shaped it from the perennial role of mothers, to feminist anti-militarism, international activists, anarcho-punks and Jesus’ Sermon on the Mount. The testimony of my involvement in the anti-war movement is structured around three themes of ‘becoming an activist’, ‘being an activist’ and ‘thinking about activism’. It addresses the differences and the links between anti-war activists in the former Yugoslavia, who found themselves on opposite war ringsides as well as our contacts with international activists. Finally, it examines the impact of post-Yugoslav anti-militarism and the lessons it can offer to the international peace movement