Secular Europe and the new placement of religion into the society

Ulaskom država bivše Jugoslavije u europske integracije, državama i crkvama, odnosno vjerskim zajednicama, postavlja se pitanje kako iznova pozicionirati religiju u društvu te kako u skladu s tim urediti odnos između vjerskih i društvenih institucija. Činjenicu sekularizacije na području političkog života Katolička crkva prihvatila je na Drugom vatikanskom koncilu. Dio sekularnog svijeta je pak posljednjih desetljeća raspravljao o ulozi religije u društvu. Stoga, u svojoj preglednoj studiji, Michael Reder smatra da možemo govoriti o novoj pozornosti prema religiji. Na toj polazišnoj točki autor gradi odnos između države i Crkve te postavlja tezu da je religija legitimni čimbenik u društvu, da ima kulturnu ulogu, da su vjerske zajednice interesne te da je Katolička crkva međunarodni pravni subjekt. Sve upućuje na to da se Crkva u društvenom smislu mora sve više oslanjati na pojedinca. Za Crkvu, kao institucionalnog čuvara slobode vjeroispovijesti, od ključnog je značenja priznanje društva i njegovih ovlasti da je čovjek također duhovno biće, da je religiozno biće te da je društvo tu čovjekovu dimenziju dužno ne samo poštivati, već joj omogućiti njezin puni razvoj i djelovanje. U zadnjem poglavlju rasprave predstavljen je problem pozicioniranja religije u slovenskom društvu nakon društvenih promjena. U Sloveniji je zapravo dolazilo do opetovanih pokušaja stvaranja laičkog i sekularnog društva od strane dijela politike koji to smatra svojim svjetonazorom, što je različito od zdravog poimanja sekularnog društva. To je pak u suprotnosti s demokratskim i pluralističkim načelima sekularne države i njenog pravnog poretka.The entering of the former Yugoslav states into European integrations poses a question for the states and churches how to place the religion into the society over again and consequently regulate the relationship between the religious and public institutions. The Catholic Church accepted the fact of secularization in the field of political life at the Second Vatican Council. In the last decades, a part of the secular world has discussed the role of religion in the society. In his review, Michael Reder thus posits a thesis that one could talk about a new attention towards religion. On this basis, the author builds the relationship between the state and the church and posits a thesis that religion is a legitimate factor in the society, that it has a cultural role, that religious communities are communities of interests and that the Catholic Church is an international legal subject. All this indicates that the church in the social sense should rely more and more on an individual. For the church as an institutional guardian of freedom of religious beliefs, it is vital that the society and its authorities acknowledge that a man is a spiritual and religious being, as well, and that the society is bound not only to respect this dimension but to enable it a full development and operation. In the last chapter of the article, the problem of placing the religion in the Slovenian society after the social changes is presented. As a matter of fact, in Slovenia there has always been a tendency to create a laicist and secularist society out of a healthy notion of the secular society which a part of politics has promoted as their world view. The latter contradicts the democratic and pluralist principles of a secular state and its legal order