U radu raspravljamo o kulturi vrtića kao ljudskoj zajednici, jednom živom sustavu, prepoznatljivom po međusobnim odnosima ljudi, njihovu zajedničkom radu, upravljanju ustanovom, organizacijskom i fizičkom okruženju, te stupnju usmjerenosti na učenje i istraživanje. Koncepciju kulture vrtića izravno povezujemo s fi lozofi jom organizacijskog učenja i sustavnim poimanjem, propitujemo može li i kako institucijski razvoj kulture vrtića biti samoorganizirajući. U tom kontekstu podržavamo programe stručnog usavršavanja koje će inicirati i voditi sami odgajatelji i ostali neposredni sudionici ovoga procesa (članovi stručnog tima, ravnatelji) u njihovim ustanovama, ali i ustanovama s kojima žele surađivati na način da ne samo da vode organizaciju (...