Semantička preferencija i semantička prozodija kolokacije make sense

Semantic preference and semantic prosody are two notions that have been carefully analysed in corpus linguistics over the past few years. As corpora have become larger in size, and tools for extracting different lexical items for different purposes have been developed, the two terms have been addressed more frequently by linguists. Semantic preference can be defined as the relation between a word form and set of semantically related words, whereas the concept of semantic prosody of a given word or phrase occurs in the context of that particular lexical item with other words or phrases. This article reports on a study which analysed semantic preference and semantic prosody of one of the most common V-N collocations make sense. The environment of the collocation make sense is observed in the Corpus of Contemporary American English (COCA). The procedure involves every second of the first randomly selected 100 occurrences of all the word forms of the collocation make sense i.e. make sense, makes sense, made sense and making sense. All the occurrences are manually examined and observed at the span of 10 words to the left and 10 words to the right and the results are compared.Semantička preferencija i semantička prozodija dva su pomno analizirana pojma u korpusnoj lingvistici tijekom proteklih nekoliko godina. Kako su se povećavali obimi korpusa te napredovali alati za pronalaženje različitih leksičkih pojmova za različite svrhe, lingvisti su počeli detaljnije analizirati ta dva pojma. Dok se semantička preferencija može definirati kao odnos između određenog oblika riječi s nizom semantički povezanih riječi, semantička prozodija određene riječi ili izraza realizira se u kontekstu u kojem se određeni leksički pojam pojavljuje s drugim riječima ili izrazima. Ovaj članak osvrće se na istraživanje u kojem su analizirane semantička preferencija i semantička prozodija jedne od najčešće korištenih kolokacija glagola i imenice make sense. Okruženje u kojem se pojavljuje kolokacija make sense promatrano je u Korpusu suvremenog američkog engleskog jezika (COCA). Od prvih 100 kolokacija pronađenih slučajnim odabirom analizirana je svaka druga i svi oblici kolokacije uključeni su u istraživanje, tj. make sense, makes sense, made sense i making sense. Svi su oblici kolokacije analizirani pojedinačno, promatrani u kontekstualnom okviru od 10 riječi s obje strane kolokacije te uspoređeni. Rezultati ukazuju na vrlo važnu ulogu dvaju pojmova, semantičke preferencije i semantičke prozodije, prilikom definiranja jasnog značenja kolokacije make sense. Ovo istraživanje također podržava stav da su milijunski korpusi jedini pouzdani izvori koji pružaju točne i objektivne informacije o prirodnom jeziku