Controversies About Croatian Parliamentarism

Autor razmatra temeljna prijeporna pitanja u svezi s ustavnim modelom i zbiljom hrvatskog parlamentarizma. Pritom smatra da se svi konkretni prijepori mogu svesti na jedan zajednički nazivnik i temeljno sporno pitanje: Je li točna ocjena da su hrvatski politički sustav i hrvatski parlamentarizam posebice obilježeni prevelikom koncentracijom vlasti i moći unutar izvršne vlasti, a napose Predsjednika Republike, dok je Sabor kao nositelj zakonodavne vlasti nemoćan i marginaliziran. Raščlambom temeljnih čiste parlamentarne vladavine i polupredsjedničkog sustava na konkretnim primjerima vanjske politike, većinskog i konsenzualnog odlučivanja, uz osvrt na utječaj stranačkih sustava na ostvarivanje ustavnih modela ustroja vlasti, autor nastoji oboriti prethodnu ocjenu. On smatra da se ništa bitnije ne bi zbiljski odvijali odnosi između zakonodavne i izvršne vlasti da je Ustav umjesto polupredsjedničkog prihvatio čisti sustav parlamentarne vladavine.The author considers basic controversies surrounding the constitutional model and reality of Croatian parliamentarism. He contends that all these issues can be summarized in one debatable question: is it a fair assessment that the Croatian political system and Croatian parliamentarism are marred by the concentration of power wielded by the upper echelon of the government, especially the President of the Republic, while the Parliament is powerless and marginalized. The author challenges this assumption by systematically dividing basic characteristics of parliamentary governments and semi-presidential systems into specific examples of both foreign policy and majority and consensus decision-making; while emphasizing the influence of the party system upon constitutional government. He believes that a change from a semi-presidential system to a purely parliamentary system would not significantly affect the relationship between the law-making and executive portions of government