Informal and Formal Religious Socialization in Early Childhood: Ties and Paradoxes

U tekstu se problematizira nesklad između većinski raširenoga obiteljskog religijskog ozračja u hrvatskom društvu i skromnoga uključivanja djece u program odgoja u vjeri (POUV) u dječjim vrtićima. Polazi se od klasične teorije socijalizacije koja primjerenije objašnjava inicijaciju djeteta u religijsku zajednicu od teorija religijskog kapitala (Iannaccone) i religijskih sklonosti (Sherkat). Provedeno je terensko anketiranje na uzorku od 257 roditelja djece koja polaze vrtiće na području Grada Rijeke. Uzorak je uključivao dvije skupine ispitanika: roditelje čija djeca polaze redoviti program te roditelje čija djeca polaze POUV. Istraživane su razlike između dviju skupina roditelja u: općim indikatorima religioznosti; iskustvu religijske socijalizacije u njihovu djetinjstvu; religijskoj socijalizaciji vlastite djece; obiteljskom religijskom ozračju; motivima upisa i zadovoljstvu POUV-om, odnosno interesu da se djecu uključi u njega; te prihvatljivom načinu institucionalizacije POUV-a. Uočena je većinska raširenost indikatora opće religioznosti i religijske obiteljske socijalizacije u objema skupinama. Roditelji čija su djeca uključena u POUV u svim su indikatorima religiozniji, a ključni prediktor upisa u program jest redovito prisustvovanje crkvenim obredima. Istraživanje je otkrilo četiri paradoksa prisutna u istraživanoj populaciji. Prvi je suprotnost između većinski proširenih pokazatelja religioznosti i relativno skromne participacije djece u POUV-u. Drugi je suprotnost između većinske religijske obiteljske socijalizacije djece i manjinske spremnosti roditelja da ih uključe u POUV. Treći, i najveći paradoks, jest promjena roditeljskog stava pri upisu izbornog predmeta vjeronauka u osnovnoj školi. Četvrti se odnosi na (ne)dosljednost transmisije religijske socijalizacije. Zaključak je da je dio roditelja zainteresiran za formalnu religijsku socijalizaciju svoje djece, ali većina ispitanika u predodžbu formalne religijske socijalizacije svoje djece ne uključuje POUV u vrtićima.The article deals with the discrepancy between the widespread family religious environment in Croatian society and the modest enrolment of children in the education-in-faith programme (EIFP) in kindergartens. The classical theory of socialization is applied since it is more suitable for explanation of the initiation of a child in a religious community than the theories of religious capital (Iannaccone) and religious preferences (Sherkat). A field survey was conducted on a sample of 257 parents of children who attend kindergartens in the area of the City of Rijeka. The sample included two groups of respondents: parents whose children attended regular programmes, and parents whose children attended EIFP. Differences between the two groups of parents were explored in: general indicators of religiosity; experience of religious socialization in their childhood; religious socialization of their children; the family religious environment; motives for enrolment and satisfaction with EIFP, or interest in enrolment; and, the acceptable way of institutionalization of EIFP. A prevalence of indicators of general religiosity and religious socialization in the family has been identified in both groups. Parents whose children are enrolled in EIFP are more religious by all indicators, and the key predictor of enrolment in the programme is regular attendance at religious services. Research found four paradoxes in the studied population. The first one is the contrast between prevailing indicators of religiosity and the relatively modest participation of children in EIFP. The second one is the contrast between prevailing religious socialization of children in the family and the minority readiness of parents to enrol them in EIFP. The third and major paradox is the change in parental attitudes when enrolling children in the extracurricular subject of catechism in elementary school. The fourth one refers to (in)consistency in transmission of religious socialization. The conclusion is that some parents are interested in formal religious socialization for their children, but most of the respondents do not include EIFP in kindergartens in their idea of formal religious socialization of their children