Philosophical Backgrounds of Positive Pedagogy

S obzirom na nagli razvoj i interes za pozitivnom psihologijom u posljednjih petnaest godina, u radu se razmatra mogućnost stvaranja pozitivne pedagogije kao nove subdiscipline pedagogijske znanosti. Pri tome je važno raspraviti filozofska polazišta na kojima bi se ona mogla temeljiti, što je osnovna svrha ovoga rada. U raspravi se kritički pristupilo idejama humanističke psihologije, pozitivne psihologije te kritičko-emancipacijske filozofije s ciljem definiranja pozitivne orijentacije u odgoju kao fenomena kojim se bavi pozitivna pedagogija. Pozitivna orijentacija u odgoju podrazumijeva postavljanje naglaska na produktivne mogućnosti svih sudionika odgojnog procesa. To pozitivno nije odgoju izvana nametnuto u obliku univerzalnih vrlina, već sudionici odgojnog procesa dogovaraju i određuju vrijednosti i razvijaju one vrline koje smatraju važnima za ono što žele svojim, samostalnim, slobodnim djelovanjem postići.Regarding the rapid growth and interest in positive psychology in the last fifteen years, the paper discusses the possibility of creating a positive pedagogy as a new sub-discipline of pedagogical science. It is important to discuss the philosophical starting points that it could be based on, which is the main purpose of this paper. In this discussion a critical approach was made to the ideas of humanistic psychology, positive psychology and critical-emancipatory philosophy, with the aim to define positive orientation in education as a phenomenon considered in positive pedagogy. Positive education involves expressing productive capabilities of all participants in the educational process. This positivity in upbringing is not externally imposed as a universal virtue, but the participants in this process negotiate and determine those values and develop those virtues that are considered important for what they want with their own, independent, free action to achieve