Porodni pečat. Mitsko konstituiranje glavnog ženskog lika u pričama Dragojle Jarnevićeve i Vesne Bige

Rad istražuje do koje su mjere tradicijska poimanja porođajnih osobitosti (npr. rođenje u »krvavoj košuljici« ili kao prvo živorođenče nakon niza umrle djece, vjerovanje o majčinu utjecaju na dijete tijekom trudnoće i sl.) uključena u konstituciju glavnih ženskih likova iz dviju priča hrvatskih autorica. I jedna i druga autorica sudbinu svojih junakinja povezuju s »porodnim pečatom«, što implicira mitsku krivnju njihovih majki. U priči Dragojle Jarnevićeve Povodkinje pod gradom Ozljom (Domorodne poviesti, 1843) majka je »kriva« za nesreću svoje kćeri zbog pretporođajnog saveza sa zlom vilom (odnosno kršenja normi koje tradicionalno društvo nameće trudnici), a u priči Mora Vesne Bige (Dušin vrt, 1995) »kriva« je što nije spalila loš porođajni znak – krvavu košuljicu (amnionske ovoje) u kojoj se rodila njezina kći. Razmatrajući odnose između likova, istražujemo zbog čega autorice uključuju mitski intertekst u konstituciju protagonistica te kako se kroz to oblikuju njihovi vlastiti spisateljski subjekti. Motiv žene »krive« za nesreću kćeri vodi nas k antropološkom istraživanju kulturnih vrijednosti koje apostrofiraju autorice služeći se mitskim diskursom u problematizaciji spolnih stereotipa vlastitoga vremena