U članku se nastoji prikazati povijesni pregled popularnoga i znanstvenoga interesa za hrvatsku pučku likovnu umjetnost, od razdoblja romantizma, sa zaključnim osvrtom na današnje stanje. Dok su se romantičari, putopisci i kolekcionari prošloga stoljeća divili kolektivnome stvaralačkome geniju naroda, industrijalci i likovni djelatnici, početkom našega stoljeća, željeli su ga oživotvoriti proizvodnjom dekorativnih predmeta, pogotovo tekstila, po pučkim uzorima. Između dva svjetska rata javljaju se pokušaji stvaranja likovnih i drugih teorija, na osnovu analiza pučke produkcije, usko povezani s težnjom za prepoznatljivim nacionalnim izrazom, među kojima ističemo važnost teorijskih stavova slikara Lj. Babića. Istovremeno se pučko rukotvorstvo...