THE LEFT VS STATE

Autor upozorava na važnost naslijeđa prošlosti, koje u svim situacijama radikalne promjene bitno ograničava mogućnost djelovanja političkih aktera, ali im ujedno otvara prostor za profiliranje vlastitog programa u odnosu prema tom naslijeđu. Jedan je od najvažnijih elemenata naslijeđa političkog razvoja posljednjih dvjesto godina država kakvu danas poznajemo. Država je neukidiva institucija, koja je osobito u 20. stoljeću polučila proturječne rezultate: s jedne je strane bila izvor sukoba, razaranja i represije velikih razmjera, a s druge strane je bitno pridonijela razvoju društva. Lijeve stranke ne mogu negirati državu, ali mogu razviti neke nove mehanizme njezine kontrole. Autor smatra da će se inovacije zbivati prije svega u tri dimenzije: na području dekoncentracije državnog aparata, promjena povezanih s profesionalizacijom i smanjenjem vojske, te uklapanja države u nadnacionalne organizacije i integracije.The author emphasizes the significance of the legacy of the past which in all periods of radical change greatly restricts the elbow room of political protagonists but at the same time enables them to work out their programmes in relation to that legacy. One of the most important elements of the legacy of political development of the last two hundred years is the state as we know it. The state is a non-abolishable institution which (particularly in the 20th century) has achieved contrary results: on the one hand, it has been the breeding pit of conflicts, destruction and large-scale repression, while on the other it contributed immensely to the development of society. Leftist parties cannot negate the state but can develop some new mechanisms of controlling it. The author is of the opinion that the new developments will be threefold: the deconcentration of the state apparatus, the professionalization and reduction of armies and the ensuing changes, and the integration of the state in supranational organizations