Upravljanje razvojem otoka: hrvatski slučaj

Managing Croatian islands development - the subject-matter of this paper- is a highly important issue since 1,246 Croatian islands make the second largest archipelago in the Medite rranean. Not more than 110,000 islanders inhabit not more than 40 islands. The population peak was reached in 1921, and then followed the decades of slow or less slow decrease. Since the 1981 tili the end of the 2oth centwy the Croatian islands population has rapidly decreased. Being based on the natural environment, the island economy is generally simple, its structure apparently primitive compared with the mainland. To the present day there are whole areas of economic activity missing there. It is commonly assumed that the Austro-Hungarian empire was the first to manage the development of the Croatian islands. Eff01ts of that sort were severely reduced in the times of the Kingdom of Yugoslavia. After 50 socialist years the picture that has emerged features a number of small islands which still have some population but no economy, and several larger ones which seem to be prospering at least judging by the standards devised on the mainland. The islands and their development have been reconsidered since 1995. The newly formed Ministly of Development and Reconstruction put island issue on its agenda and formed an interdisciplinary expert team which produced the Island Development Programme in 1997. the Parliament passed it as the first development document of the State of Croatia that dealt with a particular region. NIDP scoped comparative advantages, detected limitations and deduced that the islands arrived at the development crossroads from which the path of sustainable development should be taken. Its goals, principles and measures favour sustainable development, and »from the bottom<< development management, i.e. starting from the island community. The Island Act was produced and passed as a lex specialis in April 1999.The most important development measu res and tasks prescrihed by the Act are passage and implementation of the 22 island sustainable deve lopment programmes and 19 state infrastructure and superstructure programmes. Eight years after the passage of the first Constitution of the independent Republic of Croatia the institutional framework needed for an efficient island development management is finally built.Autor se u ovom radu bavi upravljanjem razvojem hrvatskih otoka. Taj je predmet vrlo važan, jer Hrvatska sa 1.246 otoka, otočića , grebena i hridi ima drugi arhipelag u Mediteranu po veličini. Međutim, danas je naseljeno tek 40-ak otoka na kojima živi ne više od 110.000 otočana . Stanovništvo hrvatskih otoka bilo je najveće 1921. godine nakon koje su slijedila desetljeća njegovog sporijeg ili bržeg smanjivanja. Od 1981. godine do kraja 20. stoljeća broj hrvatskih otočana naglo se smanjuje. S druge strane, otočna je ekonomija utemeljena na prirodnim uvjetima i u usporedbi s gospodarstvom na kopnu općenito jednostavnija i sigurno primitivnija. Do danas na otocima nisu razvijena ili su napuštena cijela područja gospodarskih aktivnosti. Autor ističe činjenicu kako je Austro-Ugarska imperija prva upravljala razvitkom hrvatskih otoka. Nakon njezinog raspada slijedilo je dugo razdoblje ozbiljnih propusta. Prvo, upravljanje razvojem otoka bilo je bitno reducirano u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Drugo, nakon 50 socijalističkih godina kao posljedica ne primjerenog sustava upravljanja na vidjelo je izašla slika brojnih manjih otoka bez gospodarstva i nekoliko većih otoka za koje se, zaključujući temeljem standarda po kojima se prosuđuje gospodarski napredak na kopnu, činilo da napreduju. Otoci i njihov razvoj propituju se od 1995. godine. Novoosnovano Ministarstvo razvitka i obnove Republike Hrvatske prepoznalo je problem otoka i formirala interdisciplinarni tim koji je 1997. izradio program razvitka otoka. Hrvatski sabor je taj program usvojio kao prvi dokument države Hrvatske koji se posebno odnosi na određenu regiju. Nacionalni program razvitka otoka sagledava komparativne prednosti, utvrđuje razvojna ograničenja i ustanovljuje da su otoci na razvojnom raskršću s kojeg je jedini pravi put održivi razvoj. Ciljevi, principi i mjere ovog Programa favoriziraju održivi razvoj i upravljanje razvojem otoka »Od dna« (polazeći od lokalne otočne jedinice - zajednice). Drugu bitnu sastavnicu upravljanja otocima Republike Hrvatske ć ini Zakon o otocima, koji je kao lex specialis izrađen i donijet u travnju 1999. Najvažnije razvojne mjere i zadaci propisani Zakonom jesu donošenje i primjena 22 programa održivog razvitka otoka i 19 državnih infrastrukturnih i superstrukturnih programa. Tako je osam godina nakon donošenja prvog Ustava suverene Republike Hrvatske konačno izgrađen učinkovit institucionalni okvir upravljanja razvojem otoka