ODREĐIVANJE BROJNOSTI PREDATORA KORIŠTENJEM EKSPERIMENTALNOG RIBOLOVA: USPOREDBE UNUTAR I IZVAN MORSKIH ZAŠTIĆENIH PODRUČJA U SREDNJEM JADRANU

A fundamental question in ecology is the role of predators in limiting their prey populations. This question can be approached for shallow marine fish communities by comparison of abundance of species inside and outside marine protected areas (MPAs), where fishing restrictions may enforce large abundance differences in large (top) predators. The first step in demonstrating differences in these populations is the development and testing of methods capable of estimating abundance of fast-swimming and alert species which generally are difficult to quantify with traditional net-based sampling or visual census. That the method of experimental fishing with hook and line is capable of sampling predatory fish of a wide range of sizes, from 15 to 125 cm, inside and outside an MPA in the central Adriatic Sea, Kornati National Park, Croatia, was demonstrated in this preliminary study. Evidence of significantly more abundant top predators inside the MPA and a significantly higher mean size of fish overall was found. A total of 11 species of fish were sampled across several benthic habitats, of which six were found only in the MPA. It is concluded that the MPA represents a natural experiment with greater abundance of larger predators than outside, and that experimental fishing can take advantage of these differences to test the hypothesis of top-down regulation of fish communities.Temeljno pitanje u ekologiji je uloga predatora u kontroli populacije plijena. Za zajednice riba u plitkom moru, na ovo pitanje može se odgovoriti uspoređujući brojnost vrsta unutar morskih zaštićenih područja (MPA) i izvan njih, gdje regulacija ribolovnih aktivnosti može značajno utjecati na brojnost velikih (vršnih) predatora. Prvi korak u dokazivanju razlika u navedenim populacijama je razvoj i testiranje metoda uz pomoć kojih je moguće procijeniti brojnost brzih i opreznih vrsta, koje je obično teško kvantificirati korištenjem tradicionalnih metoda poput lova mrežama ili vizualnim cenzusom. U ovom preliminarnom istraživanju je prikazano da se korištenjem metode eksperimentalnog ribolova mogu uzorkovati predatorske vrste riba raznih veličina, od 15 do 125 cm, unutar i izvan morskih zaštićenih područja u srednjem Jadranu (na području Nacionalnog parka Kornati, Hrvatska). Dokazala se značajno veća brojnost vršnih (top) predatora unutar zaštićenog područja kao i značajno veća prosječna veličina riba. Uzorkovano je ukupno 11 različitih vrsta riba na raznim pridnenim staništima, od kojih je 6 zabilježeno isključivo unutar zaštićenog područja. Može se zaključiti da su morska zaštićena područja svojevrsni prirodni eksperiment gdje je brojnost predatorskih vrsta veća nego izvan zaštićenog područja. Osim toga, eksperimentalni ribolov je učinkovita metoda uz pomoć koje se na temelju uočenih razlika može testirati hipoteza o top-down regulaciji zajednica riba