The Požega Valley – European Cultural Centre (Archaeological Perspective)

U društveno-humanističkim raspravama često se susrećemo s idejom europske kulture kao kompaktnog i statičnog tijela koje počiva na jasno određenim nositeljima i radijalno se širi iz zamišljenog središta prema periferiji. Ovaj rad temelji se na tezi da europska kultura čini dinamičku mrežu čija su čvorišta u neprekidnoj komunikaciji. Primjeri iz tri osnovna arheološka razdoblja pokazuju da je zbog niza okolišnih ali i kulturoloških čimbenika, Požeška kotlina u od najranijih vremena predstavljala važno središte u tvorbi i promicanju europske kulturne baštine. U srednjem vijeku samostan na Rudini imao je golemu važnost kao kulturološko središte čiji nevidljivi značaj tek odražava monumentalnost arhitekture i plastike. Rijetki materijalni dokazi toga su okovi korica knjiga, povijesni izvori te umjetnost i epigrafija u službi vizualne komunikacije ideologije i identiteta. Koncept kulturne pripadnosti Rimskome Carstvu u najvećoj mjeri ovisio je o tome koliko je ta kultura ušla duboko u prostor odnosno tkivo lokalnih zajednica. Međutim, često zaboravimo činjenicu da u jednom od najvećih carstava poznatog svijeta i okruženju prvog globalističkog shvaćanja kulture, 95% stanovništva živi u ruralnim prostorima kakve dobro ocrtava nalazište u Tekiću. Materijal pronađen u kneževskim grobovima kod Kaptola bio je toliko značajan da je po tom mjestu imenovana čitava kultura starijeg željeznog doba ovog dijela Europe. Moćni vladari ovog kraja upravljali su zajednicom koja se nalazila na rubu tri geografska i civilizacijska kruga: alpskog svijeta kojim je dominirala srednjoeuropska halštatska kultura, panonskog preko kojeg su dolazili istočni pontsko-kavkaski utjecaji, i balkanskog preko kojeg su dolazili utjecaji dalekog svijeta sredozemnih civilizacija. Između ostalog njihova moć i golemi utjecaj zasnivali su se na određenom monopolu na kulturološki transfer između ovih svjetova.In discussions tackling social and humanistic topics, the idea of European culture is often described as a compact and static body consisting of clearly defined elements and radially spreading from an imagined centre towards periphery. This paper is based on the thesis that European culture is a dynamic net, the hubs of which uninterruptedly communicate. Examples from three basic archaeological periods show that due to a whole set of external but also culturological factors, the Požega Valley has, since the earliest times, been an important centre in the context of creating and promoting European cultural heritage. In the Middle Ages, the monastery in Rudina played a major role as a culturological centre, whose invisible importance merely reflected the monumentality of architecture and plastic. Rare material proofs thereof are metal book covers, historical sources, arts and epigraphy related to visual communication between ideology and identity. The concept of cultural affiliation to the Roman Empire depended to the most extent on how deeply culture had entered the space or rather the fibre of local communities. Nevertheless, what often tends to be forgotten is the fact that in one of the greatest empires of the known world and the atmosphere of the first globalist comprehension of culture, 95 % of population lived in rural environments well presented by the finds from Tekić. The material found in princely graves near Kaptol was of so much importance that an entire Early-Iron-Age culture in this part of Europe was named after this location. The mighty rulers of this part of the world managed a community that was located on the tri-border of: the Alps, dominated by the Central-European Hallstatt culture; the Pannonia, which accepted the eastern Caucasus influences; and the Balkans, which accepted the influences of the faraway Mediterranean civilisations. Their power and immense influence were, inter alia, based on a certain kind of monopoly on the culturological transfer among these three worlds