O isprikama u perzijskom: sociokulturna studija

The present study attempts to outline the degree and type of use of apology strategies in Per-sian and elaborate on the socio- cultural attitudes and values of this community. The infor-mants were 330 college educated adults in Shiraz, Iran. The corpus examined was 3300 re-sponses to a Discourse Completion Test (DCT) that consisted of 10 different social situations of varying severity of offense, strength of social relationship and power between hypothetical speakers and hearers. The survey was written in Persian to elicit responses that approximate verbal apologies that might be given in these situations. The researchers analyzed the corpus to determine the strategies used and the frequencies of their use. Although this is a study in its societal context, results supported earlier findings suggesting the universality of apology strategies; however, the selection of apology strategies in this study reinforced the culture-specific aspect of language use. Despite the fact that a restricted classification of strategies was used as a model for analyzing the data, the results are expected to be conducive to cross-cultural comparisons.Cilj je ovoga rada predstaviti tipove strategija ispričavanja i stupanj njihove uporabe u perzi-jskome jeziku te razmotriti odgovarajuće (uz njih vezane) društvenokulturne stavove i vrijed-nosti toga društva. Ispitano je 330 visokoobrazovanih odraslih osoba u iranskom gradu Širazu. Korpus se sas-toji 3 300 odgovora na test dopunjavanja primjera diskursa kojega čini 10 situacija različitog stupnja uvredljivosti, jakosti društvenih odnosa te odnosa moći između zamišljenih govornika i slušatelja. Upitnik je sastavljen na perzijskome jeziku da bi se dobili odgovori što sličniji usmenim isprikama koje bi se moglo upotrijebiti u sličnim situacijama. Korpus je analiziran s ciljem utvrđivanja korištenih strategija te njihove čestote. Iako je studija smještena u specifi-čan društveni kontekst, rezultati uvelike potvrđuju ranije nalaze koji govore u prilog univer-zalnosti strategija ispričavanja. Međutim, odabir strategija ispričavanja u ovoj studiji potvrđuje ulogu vidova jezične uporabe karakterističnih za specifičnu kulturu. Unatoč ograničenoj klasifikaciji strategija kao modelu za analizu, očekuje se da rezultati mogu biti polazište za daljne međukulturne usporedbe