FENOMEN ANTIČKIH SPOLIJA – PROBLEM ZAŠTITE I PREZENTACIJE

Na fenomen spolija, tj. upotrebu kamenih elemenata i dijelova skulptura kao običnog građevnog materijala u nove kuće, zidove, bedeme ili bilo kakve arhitektonske sklopove nailazimo duž cijelog Jadrana i u svim vremenskim razdobljima. Spolije, osim što su iznimni ambijentalni element i reminiscencija na prošla vremena, ako ih znamo pravilno čitati, mogu biti važan kulturološki- ekonomski pokazatelj ali i pokazatelj prostornog razvitka nekog grada ili naselja. Zbog toga ih je bitno zaštititi. Postoji više načina zaštite kamenih elemenata, a to su preventivni konzervatorski postupci i konzervatorsko-restauratorski zahvati, kojima uvijek prethodi postavljanje precizne dijagnoze uzroka propadanja. S obzirom da su spolija ugradbeni element, postupci zaštite gotovo uvijek se provode in situ, međutim u pojedinim slučajevima kada je riječ o iznimno važnim i raritetnim ulomcima može se uzeti u obzir njihova demontaža i muzealizacija. Demontaža je iznimno zahtijevan zahvat koji zahtijeva opsežne pripreme i stručni kadar, ali prije svega i preispitivanje etičkih normi. Ukoliko se pristupa demontaži, prije svega treba osigurati odgovarajuće uvijete za muzealizaciju, a zahvat treba popratiti foto i pisanom dokumentacijom. U tekstu autori na nekoliko poznatih primjera spolija s područja Splita i Kaštela analiziraju uzroke propadanja, donose primjere već obavljenih radova, ali i upozoravaju na potencijalne opasnosti nezaštićenih elemenata. Zaključak je da minimalne intervencije izvedene od strane stručnog osoblja mogu uvelike pospješiti uvijete zaštite, a u većini slučaja i prezentacijska svojstva