MEĐUNARODNI PRAVNI STANDARDI KOJIMA SE UREĐUJE POLICIJSKA UPORABA SREDSTAVA PRISILE I OPĆA NAZNAKA NEKIH POREDBENIH PROPISA

Nacionalni propisi uporabu sredstva prisile propisuju u rasponu od gotovo neograničene ovlasti na uporabu sredstava prisile, uključujući i vatreno oružje, do krajnje restriktivnih propisa kojima se uporaba sredstva prisile ograničava na krajnju nuždu i nužnu obranu, pa čak i uže od toga. Standardi o uporabi sredstava prisile koje su postavili Ujedinjeni narodi i Vijeće Europe određuju minimum ograničenja uporabe sredstva prisile u suvremenom demokratskom društvu prihvatljiv za sve demokratske države. Iz analize nekih zakona o policiji zemalja članica Vijeća Europe, uzimajući u obzir postojanje različitih policijskih struktura i sredstava za organizaciju policije, može se zaključiti da su zakoni o policiji dijela tranzicijskih država zadržali tradicionalnu formu, ali su u odredbe o uporabi sile, prvenstveno vatrenog oružja, na odgovarajući način implementirane odredbe Europske konvencije o ljudskim pravima s pratećim instrumentima. Odredbe o uporabi sile u hrvatskom zakonu o policiji ne mogu se svrstati u tu skupinu zakona. Odredbe o uporabi sredstava prisile i vatrenog oružja nisu mijenjane pa je nužno sustavno i temeljito uređenje uporabe sredstava prisile, posebno uporabe vatrenog oružja