Religion and art on the horizon of truth and freedom

Očevidno je da umjetnost sudjeluje u stvaranju čovjekove slike o sebi i stvarnosti. Kao takva ona uokviruje pragove kulture i uključena je u mnogostrane i mnogovrsne suodnose. Jedan je od njezinih važnih suodnosa i onaj prema religiji. Obje, umjetnost i religija, dugo su bile u prisnim suodnosima. Neki ipak drže da emfatički zagovarano jedinstvo umjetnosti i religije, primjerice prema Th. W. Adornu, nikada u biti nije ni postojalo. Naprotiv, obje su bile i ostale u trajnoj konkurenciji. Štoviše, ondje gdje se poziva na to da se umjetnost vrati k svojim religijskim korijenima, tu se umjetnosti poriče samostojnost - autonomija. Je li ta teza točna? Kako se prema umjetnosti odnosilo, odnosno kako se odnosi, kršćanstvo? U traženju odgovora na ova pitanja autor zaključuje da će odnos kršćanstva i umjetnosti biti tek onda ispravno promišljen kada se bude shvatio kao nastojanje u kojem svatko na svoj način služi zajedničkoj uzvišenoj zadaći: poticanju i razvoju onoga što je u čovjeku najuzvišenije.It is obvious that art participates in the creation of man\u27s image about himself and the reality. As such it frames the thresholds of culture and is involved in multi-faceted co-relations. One of its important co-relations is that with religion. Art and religion stood for a long time in close relationship. However, some consider that the emphatically pleaded unity of art and religion, as for example argued by Th. W. Adorno, actually never existed. On the contrary, art and religion have been and remain in perpetual concurrence. Moreover, demanding the return of art to its religious roots means denying the autonomy of art. What was, and what is the relationship of Christianity and art? In seeking an answer to this question the author concludes that the relationship between Christianity and art will be correctly understood only as an effort in which, each in its own way, they both serve their shared sublime goal: fostering and cultivation of what is sublime in human beings