UN PEACEKEEPING MISSIONS AND THE SOLVING OF INTERETHNIC CONFLICTS: CASE STUDY OF EASTERN SLAVONIA

U radu se prikazuje razvoj koncepta mirovnih misija Ujedinjenih nacija od početka njihove primjene krajem četrdesetih godina 20. stoljeća do tzv. druge generacije mirovnih misija, koja se ponajprije povezuje s devedesetim godinama prošlog stoljeća. Označavajući promjene u provođenju mirovnih misija normativnim, kvantitativnim i kvalitativnim, autorica razmatra i pomake u poimanju tradicionalnih načela pristanka strana, nepristranosti promatrača i neprimjenjivanja sile u većini slučajeva, što su bile odlike većine mirovnih misija za vrijeme Hladnog rata. Uz pregled razvoja koncepta mirovnih misija predmet ovoga rada je studija slučaja mirovne misije UNTAES koja se od 15. siječnja 1996. do 15. siječnja 1998. godine odvijala u Istočnoj Slavoniji, Srijemu i Baranji i koja se smatra jednim od vrlo rijetkih primjera uspješne primjene druge generacije mirovnih misija UN-a, ali i mirovnih misija općenito.The article traces the development of the concept of UN peacekeeping missions from the late 1940s, when they were first applied, to the so-called second generation of peacekeeping missions, which is primarily linked with the 1990s. Designating the changes in carrying out peacekeeping missions as normative, quantitative and qualitative, the author also discusses shifts in the understanding of traditional principles of consent of the parties, impartiality of observers and non-use of force in most cases, which were observed by most peacekeeping missions in the Cold War period. The other focus of this article is the case study of the UNTAES peacekeeping mission carried out from January 15, 1996 to January 15, 1998 in Eastern Slavonia, Sirmium and Baranja, which is considered one of the very rare examples of successful application of the second generation of UN peacekeeping missions, but also of peacekeeping missions in general