Turning the page

U ovom se tekstu razmatraju neka važna pitanja o izgledima kršćanstva u naše doba i u neposrednoj budućnosti u svjetlu razmišljanja nekolicine francuskih autora objavljenih u zajedničkom djelu Kršćani, okrenite stranicu (2002). Član Francuske akademije, filozof i povjesničar Rene Remand razmišlja o onome stoje u kršćanstvu nepromjenljivo i o onome što se mora mijenjati da bi kršćanstvo preživjelo. Povjesničar Jean Delumeau, honorarni profesor na College de France, bavi se istim pitanjem i ističe velike mogućnosti adaptacije kršćanstva tijekom njegove bogate ali i teške povijesti sve do naših dana. Filozof Marcel Gauchet razmatra prirodu religije u povijesti čovječanstva smatrajaći kršćanstvo »religijom izlaska iz religije«. Bitno pitanje koje postavljaju ljudi suvremenog doba jest ono o tome kako religiju živjeti pozitivno, kako misliti Boga kroz ono što je rekao Krist, a to traži snažnu i duboku intelektualnu refleksiju. Daniele Hervieu-Leger stavlja naglasak, sa sociološkoga stajališta, na razmatranje evolutivnih procesa religije u Francuskoj tijekom zadnjih pola stoljeća. Isusovac Paul Valadier promatra te procese na europskoj i svjetskoj razini uravnoteženo važući ono što je u njima pozitivno i ono što čini problem. Naši suvremenici više toliko ne očekuju velike intelektualne sinteze koliko praktičnu životnu mudrost. Pitanje je koliko im ovu posve konkretno daje današnja kršćanska religiozna praksa. U svjetlu cjelokupnih razmišljanja navedenih autora izlazi daje situacija kršćanstva zabrinjavajuća, a napose položaj Katoličke crkve koja je izložena mnogobrojnim kritikama. Mnogi se više ne obraćaju njoj da bi našli odgovore o smislu života. Oni »pravi život« traže drugdje. Uz to prisustvujemo razvoju mnogobrojnih i vrlo disparatnih vjerovanja. Suvremeni mentalitet afirmira individualnu slobodu privatnog života i osobne savjesti. Pitanja budućeg života nisu danas kao nekad velika pokretačka snaga. Subjektivizam i invidualizam čine da svatko traži svoje vlastito iskustvo i osobnu istinu života. U takvu duhovnom ozračju sekte i neki novi religiozni pokreti, oslanjajući se na čovjekovu potrebu za sigurnošću i neposrednim »terapeutskim« učincima u svakidašnjem životu, to često iskorištavaju nudeći bilo što. Ali i u tako promijenjenom religioznom pejsažu kršćanstvo nije ni prolazna razbibriga, ni preživjela ideologija, ni neka marginalna opcija. Ono ostaje sposobno biti i danas središnjom osi egzistencije. Vjera u Isusa Krista zadržava u onih koji je imaju punu snagu jer znaju da ni neuspjeh ni smrt nemaju zadnju riječ. No oni znaju još nešto: da se i u naše dane, inspirirajući se Evanđeljem, može plodno živjeti po njemu, ali samo ako se siđe na jednu mnogo dublju razinu od one koja prevladava kod većine u odnosima prema njegovoj istini, samomu sebi i drugima. Da ne bi morali definitivno okrenuti veliku stranicu kršćanstva, istinski vjernici morat će bez sumnje brzo okrenuti prašnjave stranice istrošenih navika koje »Radosnu vijest« čine teško shvatljivom današnjim ljudima.The article tackles some important questions concerning the chances of Christianism in our time and in the near future in light of considerations of five French authors published in a common work entitled Christians, turn the page (2002). Member of the French Academy, philosopher and historian Rene Remond gives thought to what is, in Christianism, unchangeable and to what should be changed in order for it to survive. The historian Jean Delumeau, honorary Professor at the College de France and member of the Institute, considers the same questions and emphasizes the great possibilities of Christianism, despite its long and heavy history, to adapt itself to modernity. The philosopher Marcel Gauchet explains the very nature of religion in the history of mankind considering Christianism as a »religion of the way out of religion«. Daniele Hervieu-Leger limits herself to consider, from the sociological point of view, in the most part the evolutive processes of religion in France during the last fifty years. And the Jesuit Paul Valadier observes these processes on the European and global level taking into account what is positive in them and what represents a problem. According to him, our contemporaries no longer expect a large intellectual syntheses but rather a practical wisdom for life. In the perspective of all these considerations it appears that the situation of Christianism merits concern, especially the Catholic Church which is exposed to great criticism. Many people no longer associate themselves with it in searching answers about the sense of life. They look for the »true life« elsewhere. The contemporary mentality affirms the individual freedom of private life and of personal moral consciousness. Questions of a future life are not in our days as they were in the past a great driving force. Subjectivism and individualism are the source of everybody\u27s searching his own experience and personal truth of life. In such a spiritual atmosphere sects and some new religious movements, using man\u27s need for security and immediate »therapeutical« effects in the everyday life, often take advantage of them. Nevertheless, even in such considerably changed religious landscape Christianism is not an obsolete ideology, a marginal option. It is capable of being nowadays a central axis of existence. The faith in Jesus Christ keeps in those who have it the full strength. They know that failure and death do not have the last word. But they know something more: that, inspired by the Gospel, one can live fruitfully today only if he goes down to a considerably deeper level of that which prevails in the multitude. In order not to be obliged to turn the large page of Christianism, true believers should undoubtedly turn quickly the dusty pages of remote habits which make the Gospel\u27s message difficult to understand for contemporary men and women