Adequacy of Pensions in Croatia: What Can Tomorrow\u27s Pensioners Expect?

U radu se analizira primjerenost starosnih mirovina u Hrvatskoj mjerena teoretskom stopom zamjene. Pripremljene su projekcije za idućih 40 godina uz pretpostavku nepromijenjenih karakteristika mirovinskog sustava. Rezultati ukazuju kako se u pogledu visine budućih mirovinskih primanja Hrvatska suočava s dva osnovna izazova: (i) smanjivanja relativne visine mirovina mjerene stopom zamjene te (ii) značajne neravnoteže između visine mirovina koje se isplaćuju iz prvog stupa i mješovitih mirovina koje se isplaćuju iz oba obvezna mirovinska stupa. Ako se u mirovinskomu sustavu ništa ne promijeni, radnik koji sa 65 godina starosti i 40 godina radnoga staža odlazi u mirovinu i koji je cijeli radni vijek primao plaću u visini prosječne plaće u zemlji, može očekivati prvu mirovinu u iznosu od približno 53 posto svoje posljednje plaće. Taj će omjer 2050. iznositi 37 posto i mogao bi biti najniži u Europskoj uniji. Simuliraju se učinci nekoliko reformskih mjera te se pokazuje da kombinacija mjera kojom bi se teret reforme raspodijelio između građana i državnoga proračuna ima potencijal dovesti do primjerenijih, ali i dugoročno održivih mirovina.The paper explores the adequacy of old-age pensions in Croatia measured by the theoretical replacement rate. The adequacy is assessed for the next 40 years under a no-policy-change assumption. The results point to two major challenges for future pension benefits in Croatia: (i) reduction in the relative pensions measured by the replacement rate, and (ii) significant imbalance between pensions paid from the first pillar and those paid from both mandatory pillars. If nothing changes in the pension system, a worker who retires at 65 years of age after 40 years of service and who received a salary in the amount of the average wage in the country during his whole working life can expect the first pension to be approximately 53 percent of the last-year wage. In 2050, this ratio will be 37 percent and will possibly be the lowest in the European Union. The paper simulates the effects of several reform measures and shows that a combination of measures that could distribute the reform burden between citizens and the state budget has the potential to lead to adequate and sustainable pensions