MONGOLS’ ART OF WAR

U ovom je radu raščlambom mongolskog ratnog umijeća napravljena poveznica s problematikom manevarskog rata u Europi. Manevarski rat je u razmišljanjima vojnih teoretičara i zapovjednika bio i ostao stvar prijepora, nešto što stalno izaziva suprotstavljena mišljenja. U takvoj situaciji veliko je osvježenje podsjetiti se kako su, uglavnom nepismeni vojnici, prakticirali manevarski rat bez suvišnog teoretiziranja. Mongolska praksa masovnog terora u očima prosječnog čovjeka psihološki izobličuje pravu sliku o njihovu načinu ratovanja. Oni su, osim manevarske prednosti, bili superiorni i u psihološkom ratu od najviše razine planiranja pa do taktike tijekom bitke. Uvijek su nastojali izbaciti protivnika iz ravnoteže, bilo da je riječ o fizičkom ili o psihološkom manevru. Njima je bilo potpuno strano ratovanje koje se temelji na mehaničkom ponavljanju određenih manevara ili klasična bitka iscrpljivanja. Povijesni je paradoks da je njihov način ratovanja vodio više brige o smanjenju vlastitih žrtava, nego što je to slučaj kod većine vojski u XX. stoljeću. U suvremenim vojskama koje su prezasićene tehnologijom i vatrenom moći i gdje prijeti opasnost da taktika degenerira u ovladavanje određenim tehničkim znanjima i postupcima, mongolsko je ratno umijeće itekako aktualno.This paper analyzes the Mongolian art of war building links with the problem of maneuvering the war in Europe. War of maneuver in the thinking of military theorists and commanders was and remains a matter of controversy, something that always provokes conflicting opinions. In such situation is a great refreshment to remind that, mostly illiterate soldiers practiced war of maneuver without undue theorizing. Mongolian practice of mass terror in the eyes of the average person psychologically distort the true picture of their mode of warfare. During the battle, besides the advantages of maneuver, they were superior in the psychological war of the highest levels of planning and tactics. They always tried to throw the opponent off balance, whether on physical or psychological maneuver. Mongolians have had a lack of knowledge of warfare based on the mechanical repetition of certain maneuvers or a classic battle exhaustion. The historical paradox is that their method of warfare led many to worry about reducing their own casualties, but it is the case in most armies of the twentieth century. In modern armies that are supersaturated with technology and firepower, and where the danger of degenerating tactics in mastering certain technical skills and procedures, Mongolian art of war is very actual