Skalić\u27s Contempolative Dialectics

U članku se izlaže i tumači Skalićeva rasprava: Kontemplativna dijalektika – zašto je korisna i nužna za postizanje znanstvenih habitusa - u verziji objavljenoj u Baselu 1559. Skalićeva kontemplativna dijalektika nije logika, nego svojevrsna alternativa peripatetičkoj metafizici. Ona je pokušaj sinteze aristotelovske metafizike i novoplatoničkog izvođenja sistema bića koji se prilagođava faktičkom funkcioniranju spoznajnih moći. Veći dio teksta posvećen je analizi imaginativne forme, moći predočivanja trenutačno neprisutnog zamjedbenog predmeta. Imaginativna forma pokazuje se Skaliću kao temelj ne samo znanstvenog, nego uopće svakog pristupa zbilji. Imaginacija ima u Skalića ulogu konstituiranja predmeta jer se tek u imaginaciji predmet pokazuje kao dvojben, zbiljski i nezbiljski. Znanost o tom mogućem, zbiljskom i nezbiljskom imaginacijom postavljenom predmetu pokazuje formalne razlike i prema aristotelovskoj i prema platoničkoj koncepciji znanosti.The paper expounds Skalić\u27s treatise Dialectica contempiativa ad consequendos scientiarum habitus. perquam utilis ac necessari.a published in Basel in 1559. Skalić\u27s contemplative dialectics is not logic; it is a certain alternative to peripatetic metaphysics. It is an attempt at a synthesis of Aristotelian metaphysics and Neoplatonic inference of the system of beings that adapts to the factual functioning of knowledge. The larger part of the text is devoted to the analysis of the imaginative form, the ability to visualize the momentarily not present sense object. For Skalić, the imaginative form is the foundation of the scientific, as well as any other, approach to reality. In Skalić\u27s work, imagination has the role of object constitution, for it is in imagination that an object becomes ambiguous, both real and unreal. A scientific expoundation of this possible, real and unreal, imagination-presented object shows formal differences in comparison with both the Aristotelian and the Platonic concepts of science