On Late Bizantine Goldsmith Artistic Influences in Dubrovnik

Dubrovnik nakon godine 1204., pod mletačkom okupacijom, nastavLja biti poveznica Istoka i Zapada, ali to je i nakon godine 1358., kada, kao samostalna država, održava veze s oslabljenim Bizantom, sve do njegova konačnog pada godine 1453., kao i s feudalnim grčkim državicama poput Epirske Despotovine, o čemu svjedoči prostagma Mihaela ll. Komnena Duke, ep irskog despota (1236. -1271.), izdana 1251., u kojoj se reguLiraju trgovački i pravno-imovinski odnosi između Dubrovnika i Epirske Despotovine. Taj se kontinuitet može pratiti od primjera paleološkog zlatarstva XIII. i XN. stoljeća, o čemu svjedoči moćnik, čuvan pod rednim brojem CLV. u Moćniku dubrovačke prvostolnice, s reljefnim Likom arkanđela sa sferom i žezlom, koji je isti kao onaj na staurotheci iz kamadoIjanskog samostana San Michele u Muranu što se sada čuva u Santa Croce di Fonte Avelana kraj Caglija u Markama. Drugi primjer je moćnik noge sv. Pankracija, koji se čuva pod rednim brojem XLIII., s četiri ponovljena lika arkanđeLa, iskucana po istoj matrici kao na nekoliko križeva u dubrovačkom kraju i na zlatnoj pali iz Caorlea. Taj kontinuitet pratimo sve do posljednjeg zlatnog pečata, iz proljeća 1451. godine, najvrjednije bizantske isprave u Državnom arhivu lt Dubrovniku, krizobule Konstantina Xl. Paleologa Dragaša (1449. -1453.). Tako se može govoriti o gotovo pola tisućljeća bizantskog zlatarstva u Dubrovniku i njegova likovnog utjecaja na razvoj dubrovačkog zlatarstava, te o Dubrovniku kao onodobnom velikom zlatarskom središtu Europe.Dubrovnik, under Venetian occupation after 1204, continued to be a link between East and West, but after 1358 when as an independent country it maintained good connections with the weakening Byzantium up until the latter\u27s final fall in 1453, and with minor feudal Greek states such as the Despotate of Epiros as evidenced by the prostagma of Michael II Komnenos Doukas, Despot of Epirus (1236-1271) issued in 1251 to the people of Dubrovnik in which is regulated mercantile and legal-property relations between Dubrovnik citizens and the Despotate of Epiros. We can follow that continuity from the example of a reliquary box preserved under catalogue number CLV in the Reliquarium of Dubrovnik\u27s main church with a relief in the form of the archangel with sceptre and orb the same as on the staurotheca from the Camaidolese monastery of San Michele in Murano which is now preserved in Santa Croce di Fonte Avellana near Caglia in Marche. Another example is the reliquary of the leg of St Pancras which is preserved under catalogue number XLIII, with four renovated depictions of archangels, hammered out on the same template as on several crosses in the Dubrovnik area and the gold altarpiece in Caorle. This continuity continues up to the last gold seal from the spring of 1451 -the most valuable Byzantine document in the Dubrovnik State Archive the chrysobull of Constantine xl Paleologus Dragases (1449-1453) from 1451. Thus we can trace in Dubrovnik almost half a millennium of the development of Byzantine goldsmithery and its artistic influence on the development of goldsmithery in Dubrovnik as then the great goldsmiths\u27 centre of Europe. Translation: Nicholas Philip SayweJ