Teorija kaosa i organizacija

Teorija kaosa nakon teorije relativiteta i kvantne fizike treća je revolucija u prirodnim znanostima 20. stoljeća. Francuski matematičar Henri Poincare (1854.-1912.)shvatio je na početku ovog stoljeća da postoje dinamički sustavi kod kojih već i najmanje smetnje mogu s vremenom izazvati burna gibanja. Šezdesetak godina nakon toga Amerikanac Edward Lorenz prilikom simulacije vremenskih prognoza na računalu obuhvatio je teoriju kaosa matematičkom jednadžbom koja se može postaviti na svakom boljem džepnom računalu. Uz spomenute znanstvenike stoji i matematičar Benoit Mandelbrot, otac fraktala. Teorijska ishodišta kaos pronalazi u vremenskoj prognozi, mehanici strujanja, gospodarskim sustavima i drugdje. Kaos i pravilnost, red, ne isključuju se već se u određenoj mjeri i prožimlju. Pokazalo se da iza kaosa leži posebna vrsta reda i da kaos nije isto što i nestabilnost. Teorija kaosa našla je svoju primjenu u meteorologiji, fizici, biologiji, kemiji, ali i u ekonomiji, sociologiji i psihologiji. Logično je da o teoriji kaosa razmislimo i u organizaciji, te je pokušamo primijeniti istražujući dezorganizaciju kako bi u njoj našli red, tj. organizaciju