The Concept of Credibility (Validity) in Television and Internet News Discourse: Critical Analysis

Rad okreće tradicionalno postavljenu perspektivu medija (novina, televizije, radija) kao jednosmjernog agensa komunikacije od pošiljatelja prema primatelju prema novoj paradigmi unutar koje informacija nema hijerarhizirajući predznak. Novomedijska perspektiva i aproprijacija tehnologije (internet) promijenila je prirodu informacijske diseminacije, pa tako više ne možemo govoriti o vjerodostojnosti kao pojmu koji pretpostavlja govorenje “istine” ili “laži” korisniku nekog medijskog proizvoda. Naprotiv, današnji korisnik može sam provjeriti informaciju na nekoliko razina (komparacijom tradicionalnih medija ili istraživanjem na internetu, pritom osvješćujući prirodu informacije kao semiotički višestruke, dok s druge strane sam postaje medijem daljnje informacijske propagacije. Takvo “uzimanje iz sredine” naočigled je kaotično, ali zapravo “blokira” nekoliko zapreka koje tradicionalni mediji predstavljaju. Kulturalnostudijskom analizom autoritet “govorenja” postaje bitan. Dok se u dnevnim novinama ili na televiziji autor krije iz svoje medijske kuće, ili iza vela “opće” ili “istinite” informacije, novi mediji pružaju širu perspektivu gdje je korisnik ponekad istovremeno i autor, ali uvijek arbitar informacijske korisnosti. Kriza koja postaje očita u tradicionalnim medijima u smislu nedostatka nužne subjektivnosti izvjestitelja, na internetu postaje gotovo dominantan poredak. Autor koji sve zna (na televiziji ili u novinama) postaje autorom koji je istovremeno i korisnik, ali uvijek vješt skupljač i diseminator informacija na internetu. Ta mogućnost intersubjektivnosti koju mediji ne žele prihvatiti jer podrazumijeva dehijerarhizaciju, a time i poništavanje “istinosnog”, u njima postaje pokretačem novomedijske pismenosti gdje “zrcalna perspektiva” postaje dominantnim diskursom. To zrcaljenje zalog je za budućnost u kojoj vjerodostojnost medija neće biti pitanje globalnog kapitala koji falsificira govoreći “opće istine”, ili pak namjerno zavodi, već pitanje vjerodostojnosti nas samih koji, postajući medijem, postajemo intersubjektivni u svojoj biti – spremni na teret subjektivne analize i višeglasja.This article reverses the traditional notion of media (television, radio or news papers) as a unidirectional agent of communication from producer to receiver to a more appropriate paradigm in which information is not embedded with hierarchy. The new media perspective and the appropriation of technology (Internet) have changed the nature of information dissemination. One cannot discuss authenticity or credibility in terms of ”telling the truth or lying”. On the contrary, users today can verify information by contrasting traditional media, or by autonomous investigation on the Internet. In this manner, the obtained information is rendered semantically ambiguous. With an approach akin to cultural studies, the authority of the speakers becomes important (unlike today in mainstream television media where a speaker is hidden behind his or her program). New media provides a unique perspective in which the user is always the arbiter of informational usefulness. The crisis that is manifested in traditional media by the lack of subjectivity of the reporter becomes diametrically opposite on the Internet. The all-knowing subject vanishes and gives place to an inter-subjective exchange which deletes hierarchy and the ontology of the ”truth”. A mirror perspective becomes the dominant order, by which one becomes inter-subjective par excellence. Within the present and future of new media, credibility will not be reserved for the ideological mass producers of information, but rather the credibility of the users. By becoming media, users begin to bear the burden of subjective analysis and multivocality