Ako ste za vrijeme rada razgledali bilo koje veće mljekarsko poduzeće, uočili ste na prvi pogled samo žustro kretanje ljudi, čuli ste šum strojeva, cijeđenje mlijeka, buku kanta, štrcanje vode i vidjeli čitav niz raznih cijevi. Svuda pokret, rad, život. Sve se čini zamršeno. Samo po sebi nameću se pitanja: kamo, kako, zašto? Dobivate i odgovore, kratke, na brzinu, i već je obilazak raznih odjela završen. U tako kratko vrijeme niste se mogli zadubiti u bit i svrhu svih procesa, ali ste ipak mogli steći drugačiju, ispravni ju predodžbu od prijašnje, koja se osnivala samo na čitanju u dnevnoj, a možda i u stručnoj štampi o tome kako mljekarski radnici pasteriziraju mlijeko, pune njime boce, separiraju ga, proizvode vrhnje, maslac, sireve, neki...