Članak katalogizira performanse u kojima se hrana rabi kao politički stav i koji pritom upućuju na opasnosti realizirane metafore o političkoj kuhinji u razdoblju hrvatske tranzicije, kao i sveopćoj recesiji i depresiji. Poticaj na pisanje na ovu životom nametnutu temu otvorila su mi dvojica umjetnika (Siniša Labrović i Marko Marković) koji su se svojim performansima usmjerili na izvedbeni autokanibalizam – na pijenje, srkanje vlastite krvi i mokraće te jedenje vlastitoga tkiva, mesa.The article catalogues performance arts in which food is used as a political stance, while pointing out in that process the danger of the implemented metaphor of the political kitchen in the Croatian period of transition, and of the overall recession and depres...