The Priesthood in the New Testament and its Relationship with the Eucharist

U članku autor obrađuje temu novozavjetnog svećeništva koju u zadnjem dijelu povezuje s temom euharistije. Polazi od evanđelja u kojima se izričito ne govori o kršćanskom svećeništvu, ali se jasno, u odnosu na ono obredno, daje prednost egzistencijalnom štovanju Boga „u duhu i istini“. U nastavku se razvija tema Kristova svećeništva kako ju donosi Poslanica Hebrejima. Autor se pri tom oslanja prije svega na poznatoga bibličara Alberta Vanhoyea čiji su radovi na tu temu među najpoznatijima i najpriznatijima. Najprije se raspravlja o Isusovim svećeničkim kvalitetama, o njegovoj povezanosti s Bogom (vjerodostojnost) i blizini ljudima (milosrđe). Radi se o kvalitetama bez kojih bi njegovo posredništvo bilo neefikasno, a koje je Isus usavršio u svojoj muci. Slijedi govor o novosti Kristova svećeništva u odnosu na ono starozavjetno. Prema Poslanici Hebrejima, Isus je kao veliki svećenik Posrednik novoga Saveza. Zahvaljujući njegovoj svećeničkoj žrtvi na križu, koju on ostvaruje „po Duhu vječnome“ (Heb 9,14), Isusova je smrt preobražena u sredstvo novoga Saveza u koji vjernici ulaze svojim jedinstvom s Kristom. Isus je posvećen za velikoga svećenika ne obredima odvajanja nego po svojoj smrti koja ga je učinila do kraja prokušanim u solidarnosti s ljudima i u poslušnosti Ocu. Kristova svećenička žrtva nova je i s obzirom na svrhu, sadržaj i sredstvo prinošenja. Svrha joj je Isusova unutarnja preobrazba, sadržaj Isusovo tijelo, sredstvo posvećenja oganj Duha Svetoga. Isus je svećenik po redu Melkisedekovu i kao takav, za razliku od starozavjetnih svećenika, nakon što je prinio jednu jedincatu žrtvu, ostaje dovijeka svećenik i jedini Posrednik između Boga i ljudi. Novost je Kristova svećeništva i otvorenost za participaciju, i to na dvostruk način: preko krsnoga i ministerijalnoga svećeništva. O krsnom ili kraljevskom svećeništvu govore 1 Pt i Otk. Što se tiče ministerijalnoga svećeništva, Novi zavjet tek pripravlja za primjenu naslova svećenik na crkvene službenike sugerirajući potrebu njihove posredničke uloge za izgradnju Crkve. U posljednjem dijelu članka autor donosi neke poveznice između novozavjetnog svećeništva i euharistije. Slaveći euharistiju vjernici se sjedinjuju s Isusom koji im kao veliki svećenik posreduje dinamizam Očeve i svoje ljubavi i tako im posreduje novi Savez, tj. istinsko zajedništvo s Bogom i s ljudima. U euharistiji Krist veliki svećenik, preko ministerijalnoga svećenstva, posreduje vjernicima snagu ljubavi, neophodnu za prinošenje duhovnih žrtava, tj. za življenje kraljevskoga svećenstva.The article presents the theme of priesthood in the New Testament, and its relationship towards the sacrament of Eucharist. The Gospels do not explicitly mention Christian priesthood, but clearly prefer the existential worship in “Spirit and truth” compared to the temple ritual. The priesthood of Christ is presented according to the epistle to the Hebrews, and relying on the publications of Albert Vanhoye. Jesus’ priestly qualities are presented: his relationship with God (faithful) and proximity to man (merciful). Without these qualities that are perfected in passion, his mediation would not be efficient. The newness of the priesthood of Christ in relationship to the Old Testament priesthood is presented. According to Hb, Christ, being a high priest, is the mediator of the New Covenant. Because of his priestly sacrifice on the cross, realized according to the “Eternal spirit” (Hb 9,14) Jesus’ death is transformed into a instrument of the New Covenant in which faithful enter through their unity with Christ. Jesus is consecrated for a High Priest not by rites of separation, but by his death that made him totally proofed in solidarity with man and in obedience to Father. Christ’s priestly sacrifice is new in respect to the goal, content and the way of offering. The goal is Christ’s inner transformation, it contains Jesus’ body, and it is consecrated by the fire of the Holy Spirit. Jesus is a priest according to the order of Melchizedek, and as such, unlike the Old Testament priests, in sue to the unique sacrifice remains a priest for ever and the only mediator between God and man. The newness of the priesthood of Christ the openness to a twofold participation: through the baptismal and ministerial priesthood. The baptismal or royal priesthood is mentioned in the 1st epistle of Peter and in Revelation. New Testament is only preparing in view of the ministerial priesthood the application of the term “priest” to the ministers of the Church, suggesting the need of their mediating role in the edification of the Church. In the last part of the article, the author presents the relation of the New Testament priesthood and the Eucharist. Celebrating the Eucharist, the faithful are unified with Jesus, who as a High priest mediates the dynamism of Father’s and his love mediating thus the New Testament, i.e. a true communion with God and man. In the Eucharist, Christ, the High priest, through the ministerial priesthood mediates to the faithful the force of love, necessary in the offering of spiritual sacrifices, i.e. necessary for living the royal priesthood