O RJEČNIKU HRVATSKOGA KAJKAVSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA

U radu je ukratko prikazan odnos pojedinih urednika AR prema korištenju kajkavskih izvora za taj rječnik, a taj se kretao od prešutnog izostavljanja kajkavske građe (izuzevši kajkavske rječnike), preko želje da se uvrste i kajkavski izvori (ali su ipak izostavljani zbog eventualnog nesklada između pojedinih dijelova AR) do shvaćanja da treba izraditi poseban rječnik toga hrvatskoga dijalekta, koji je četiri stoljeća funkcionirao kao književni jezik u jednom dijelu Hrvatske. Na prijedlog M. Krleže i A. Augustinčića Jugoslavenska je akademija prihvatila izradu Kajkavskoga rječnika kao jedan od glavnih filoloških zadataka i povjerila je i Institutu za jezik. Rječnik kajkavskoga književnoga jezika krupan je leksikografski pothvat. Imat će ne samo izuzetnu i mnogostranu znanstvenu vrijednost nego će biti i hrvatsko nacionalno djelo najvećega kulturnoga značenja i domašaja