NATURAL SCIENTIFIC IDENTIFICATION AND CLASSIFICATION OF FOREST ECOSYSTEM OF CROATIAN KARST AREAS

Polazeći od već povijesnih i nepogovornih spoznaja da se: “metodološki klasifikaciju i vrednovanje šumskih ekosustava može najbolje postići, ako se oni definiraju kao pedološko-vegetacijski slijed i to: taksonomskom jedinicom vegetacije u smislu Braun-Blanquet-ove fitocenološke škole i pedosistematskom jedinicom tla u smislu Srednje europske pedološke škole (Gračanin 1950)” autori razmatraju stanje o tome na hrvatskom krškom području. Utvrđeno je, da su ranije izrađene klasifikacije šuma i šumskih staništa (Ekološko-gospodarski tipovi Šumarskog instituta Jastrebasko, Corine Land Cover 2000 Hrvatska Ministarstva za zaštitu okoliša i Nacionalna klasifikacija staništa Ministarstva kulture) najčešće jednoulazni deskripcijski sustavi, koji nisu mogli polučiti očekivane rezultate i nedovoljne su valjanom gospodarenju (uzgoju i iskorištavanju) šuma. Glavni kriterij naše klasifikacije šumskih ekosustava na kršu su klima i tlo iskazani u zakonitostima pedološko-vegetacijskog slijeda. Pokazalo se (Bertović 1987), da Horvatove klimatogene biljne zajednice mogu biti istoznačnice za klimatska područja, odnosno tipove klime. Prema tome pedološko rasčlanjenje Horvatovih biljnih zajednica na pedosistematske jedinice dolazimo do kombnacija taksonomskih jedinica tla i vegetacijskog pokrivača i identifikacije tipova šumskih ekosustava. Autori su iskazali (tab. 2 i 3) 66 glavnih tipova i 139 podtipova šumskih ekosustava na Hrvatskom krškom području, koje se može razvrstati u 3 (tri) klasifikacijske kategorije i to: a) klasa (područje ekosustava): Obuhvaća sve tipove ekosustava u jednom bioklimatskom području; b) tip ekosustava: Osnovna je jedinica klasifikacije i određena je bioklimatskim područjem ili podpodručjem, Horvatovom biljnom zajednicom i u njoj dominantno zastupljenim taksonoskim jedinicama (tipovima i podtipovima) tla. Iskustvo pokazuje, da se Horvatove klimazonalne zajednice rasčlanjuju na 2 do 4 tipa šumskih ekosustava; c) podtip ekosustava. Izdvaja se bioklimatom, biljnom zajednicom i u toj zajednici zastupljenih edafski kontrastnih pedohora. Tako definirani podtipovi šumskih ekosustava najprikladniji su za gospodarenje šumama i izradu detaljnih karata šumskih ekosustava. Predmetni sustav klasifikacije primjenjivan je i provjeravan u dugom razdoblju, a nalazi su iskazani u opširnom djelu o Gospodarenju šumskim tlima u Hrvatskoj (Martinović 2003). Najvažniji rezultati primjene klasifikacije postignuti su u proučavanju rasta i prirasta šumskog drveća, procesa tehnogeneze šumskih ekosustava, te utjecaja turizma i rekreacije na potrajnost šumskih ekosustava. Nadalje, naša je klasifikacija našla primjenu i u prostornom planiranju, obnovi opožarenih šuma i u konzervaciji kopnenih ekosustavaStarting from the historic and unquestioning knowledge that "methodologically classification and evaluation of forest ecosystems can best be achieved if they are defined as a pedological and vegetational sequence by taxonomic unit of vegetation after Braun-Blanquest phytocenological school and by pedosystematic soil unit after Mid.European pedological school (Gračanin,1950)" the authors analyse the situation in Croatian karst areas. It is determined that earlier classifications of forests and forest habitats (ecological and economic types of the Forest Institute Jastrebarsko, Corine Land Cover 2000 Croatia of Ministry for Environment Protection and National habitats classification by Ministry of Culture) are mostly oneway descriptive systems which cannot achieve expected results and are not adequate for valid management.(growing and utilization) of forests. The main criterion for our classification of forest ecosystems in karst areas were climate and soil expressed in the pattern of pedological and vegetation sequence. It turned out that Horvats climatogenic plant communities could be synonims for climatic areas i.e. types of climate. Thus, pedological classification of Horvats plant communities into pedosystematic units leads to combinations of taxonomic soil units and vegetation cover as well as identification of forest ecosystem types. The authors present (Tables 2 & 3) 66 main types and 139 subtypes of forest ecosystems in Croatian karst areas which can be classified into three categories: a) (ecosystem area) includes all types of ecosystem in one bioclimate area; b) ecosystem type is the basic classification unit and is defined by bioclimatic area or subarea, by Horvat\u27s plant community and its dominantly represented taxonomic units (types and subtypes) of soil. Experience shows that Horvat\u27s climatic units are split into 2 to 4 types of forest ecosystems ;c) ecosystem subtype is separated by bioclimate, plant community and in this community represented edafic contrast pedohora. Thus defined subtypes of forest ecosystems are most suitable for forest management and formation of detailed maps of forest ecosystems. This classification system was used and checked over a long period of time and the results are presented in a detailed work on Management of Forest Soils in Croatia (Martinović, 2003). Most important results of classification application have been obtained by studying growth and increase of forest trees, process of technogenesis of forest ecosystems and the influence of tourism and recreation on duration of forest ecosystems. Our classidication can also be applied in space planning, reconstruction of forests damaged by fire and in conservation of land ecosystems