Fraud as a criminal act against security of payment operations and business activities

Neispunjenje građanskopravnih obveza nije uvijek lako razgraničiti s kaznenim djelom prijevare. Autorica ističe posebnosti prijevare u gospodarskom poslovanju kao delictum proprium kaznenog djela prijevare, postavlja pitanje treba li prijevara u gospodarskom poslovanju biti posebno kazneno djelo koje je različito od obične prijevare obzirom da je odnos tih dvaju kaznenih djela u stvari odnos kvalificiranog oblika prema temeljnom. Istraživanjem pravomoćnih osuđujućih presuda u pogledu namjere ukazuje na nedostatak očitovanja suda u pogledu jednog od dva oblika namjere. Zaključno ukazuje na sam zakonski opis prijevare u gospodarskom poslovanju koji sadrži dosta nedostataka i koji zaostaje za definicijom obične prijevare.Failure to fulfil legal civil obligations is not always easy to distinguish from the criminal act of fraud. The author emphasises the specifics of fraud in business activities as a delictum proprium of the criminal act of fraud. Also raised is the question of whether fraud in business activities should be a particular criminal act different from ordinary fraud given that the relation of these two criminal acts actually depends on the relationship of the qualified form with the founding one. Researching legally valid convictions related to intent reveals the lack of court disclosure related to one of two forms of intent. In conclusion, the very legal description of fraud in business activities has many shortcomings and lags behind the definition for ordinary fraud