ARNHEIMOVA ESTETSKA TEORIJA I STILSKE FIGURE

Upon its publication in 1932, German scientist Rudolph Arnheim\u27s work “Film as Art“represented a significant contribution to the theoretical debate regarding film as an art. Arnheim himself was one of the first to open the debate: he opposed the accepted exclusion of film from the domain of the arts. According to Arnheim, there are great differences between the perception of reality and the perception of its reproduction upon a film screen, and it is within these very differences that one should seek out the artistic possibilities available to film. In this context, Rudolph Arnheim doesn\u27t refer to film figures, but does however anatomize theoretical assumptions and examples in film, which he then lists as attributes to the theory of film as art. Literary figures, Arnheim additionally explains, cannot be mechanically transferred into film figures. However, the director can become an artist who will depict to us the world not as it objectively looks, but subjectively as well: he is in a position to create new realities, evoke magical worlds, and build symbolic bridges between facts and things that lack any direct ties in real life. Rudolph Arnheim transferred the notion of Gestalt, as developed by Gestalt psychology, to aesthetics.Kad je 1932. godine izašla knjiga njemačkoga znanstvenika Rudolpha Arnheima “Film kao umjetnost” predstavljala je značajan doprinos teorijskoj debati o filmu kao umjetnosti. Arnheim je bio jedan od onih koji su otvorili raspravu: suprotstavio se podrazumijevanom otpisivanju filma iz kruga umjetnosti. Prema Arnheimovu mišljenju između percepcije realnosti i percepcije njezine reprodukcije na filmskom platnu postoje velike različitosti i upravo u tim različitostima treba tražiti umjetničke mogućnosti koje se otvaraju filmu. Rudolph Arnheim, u ovom kontekstu, ne govori o filmskim figurama, međutim raščlanjujući njegove teorijske pretpostavke i filmske primjere koje navodi kao prilog tezi o filmu kao umjetnosti, otkriva se posredna iznenađujuća veza između njegove vizije mogućih umjetničkih dostignuća filma i stilskih figura u filmu. Književne figure, objašnjava nam posredno Arnheim, ne mogu se mehanički pretočiti u filmske. Međutim redatelj može postati umjetnik koji će nam predočiti svijet ne takav kakav objektivno izgleda, nego i subjektivno: on je u stanju stvarati nove realnosti, evocirati čarobne svjetove, stvarati simbolične mostove između činjenica i stvari među kojima u realnom životu ne postoji neposredna veza. Rudolf Arnheim prenio je pojam Gestalt, kako ga je razvila gestalt-psihologija, i na estetiku