Hagiographic themes in the Croatian literature of the 19th and 20th centuries

Hrvatska književnost prije narodnoga preporoda, upravo nacionalne integracije sredinom XIX. stoljeća, obiluje tekstovima kojima su naslovni junaci biblijske osobe ili sveci: Judita, Suzana, Marija Magdalena, Rozalija. U XIX. st. književnost, u službi nacionalnih i društvenih zadataka, ali i s naglašenom voljom za slobodom stvaralaštva, zapušta hagiografsku tematiku. Ta tematika – posebice u prvoj polovici XX. stoljeća – ponovno oživljava u okviru pučke književnosti. Često se tekstovi takve književnosti ostvaruju kao zrela književna djela, jednako u stihu kao i u prozi, u romanima i pripovijestima. Ta književnost zadovoljava načela pučke književnosti, ali i estetska načela umjetnički oblikovanih tekstova.The Croatian literature before the Croatian National Revival, in the time of national integration during the mid-19th century, is rich in texts where heroes are the biblical characters and saints: Judith, Susanna, Mary Magdalene, Rosalia. Later in the 19th century authors abandon the hagiographic topics, following the national and social inspiration and greater creative liberty. Hagiographic themes are gradually revived in the framework of the folk literature early in the 20th century. Such texts are often valuable literary works in prose and verse. They fulfill demands of the folk literature, as well as the aesthetic principles of the artistically modelled texts